Ai Weiwei

Ai Weiwei [~ weiwei], kineski konceptualni umjetnik i aktivist (Peking, 28. VIII. 1957). Sin pjesnika Ai Qinga. Od 1978. studirao na Pekinškoj filmskoj akademiji te pripadao subverzivnom umjetničkom kolektivu Xingxing (Zvijezde), koji se zauzimao za osobnu umjetničku ekspresiju nasuprot onoj koja služi zajednici, tj. državi. Od 1981. živio u SAD-u, većinom u New Yorku, gdje je kraće pohađao Parsons School of Design te se trajno nadahnuo djelima Marcela Duchampa i Josepha Beuysa, konceptualnom i minimalnom umjetnosti. Po povratku u Peking 1993. njegove umjetničke akcije upozoravaju na sve veći jaz između »idealnoga« i stvarnoga kineskoga društva, tradicionalnih kineskih vrijednosti i ubrzane modernizacije Kine, istodobno se ironično referirajući na dogme vladavine Mao Zedonga (Ispuštanje iz ruku urne iz doba dinastije Han – Dropping a Han Dynasty Urn, 1994). U svoje kreativne procese ubrzo počinje uključivati različite zajednice, kao u konceptualnom projektu Bajka (Fairytale, 2007., Documenta u Kasselu) ili ključnoj instalaciji Sjemenke suncokreta (Sunflower Seeds, 2010., Tate Modern u Londonu), temeljenoj na Maovoj sintagmi o kineskom narodu kao suncokretu koji se treba okretati prema njemu. Načinjena od 100 milijuna porculanskih sjemenki koje je ručno izradilo 1600 kineskih obrtnika, progovara o današnjem shvaćanju pojma »made in China« i vrijednostima klasičnih kineskih obrta te njihovu nestajanju. Povezujući likovne i društvene teme, sve se više okreće aktivizmu upozoravajući na kršenja ljudskih prava, posebno na obranu slobode govora, čime proširuje definiciju umjetnosti, u koju uključuje nove oblike društvenog angažiranja. Jedan je od prvih konceptualnih umjetnika koji se koristi digitalnim medijima pišući blogove u kojima kritizira postupke kineske vlade, korupciju i propagandu, te društvenim mrežama kao jednim od svojih osnovnih medija, čime aktivira zajednicu da participira u njegovim kreativnim procesima i aktivističkim akcijama; slučaj potresa u Sichuanu nadahnuo je više umjetničkih akcija poput instalacije Sjećanje (Remembering) u Münchenu 2009. Politička izravnost njegovih subverzivnih instalacija, fotografija, videa i filmova rezultirala je različitim oblicima represije kineske vlasti, među ostalim pritvorom ili prismotrom, što, uključujući se izravno u velike suvremene teme poput državnoga nadzora, nerijetko i tematizira u radovima (Nadzorna kamera – Surveillance Camera, 2010). Preselivši se u Berlin 2015., umjetničkim akcijama i dokumentarnim filmovima (Ljudska rijeka – Human Flow, 2017) proširuje fokus na svjetske teme, usmjerava pozornost na izbjegličku humanitarnu krizu, a javnim skulpturama u New Yorku (Dobre ograde stvaraju dobre susjede – Good Fences Make Good Neighbors, 2017), odgovara na nove imigracijske politike u SAD. Nerijetko promiče kinesku suvremenu umjetničku scenu i njezine protagoniste, često one nezavisne s margine, sudjelujući kao urednik u izdavanju antologijskih knjiga (Knjige crvene zastave, 1994–97) i kuriranju izložbi. Izlagao na bijenalima u Veneciji (1999), Sydneyu (2006), São Paulu (2010) i dr.

Ai Weiwei. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70548>.