Moltmann [mɔ'ltman], Jürgen, njemački teolog (Hamburg, 8. IV. 1926). Jedan od najutjecajnijih suvremenih teologa. Za II. svjetskoga rata bio je mobiliziran u njemačku vojsku, ali se zbog otpora ratu ubrzo predao britanskoj vojsci te bio zatvoren (1945–48). U zatvoreništvu je pisao kako je izgubio svu nadu u njemačku kulturu koja je mogla uspostaviti koncentracijske logore. Doktorirao je teologiju 1952. na Sveučilištu u Göttingenu. Bio je pastor u Bremenu (1952–57), potom profesor teologije u Wuppertalu (od 1958), Bonnu (od 1963) i Tübingenu (1967–94). Svoja je teološka stajališta temeljio pod utjecajem dijalektičke teologije Karla Bartha, teologije križa Martina Luthera, filozofije povijesti Georga Wilhelma Friedricha Hegela, eshatologije Otta Webera te principa nada Ernsta Blocha. Formulirao je i produbio dva teološka smjera, teologiju nade i teologiju križa, kojima je presudno utjecao na suvremenu protestantsku i katoličku teološku misao. U svojoj prvoj utjecajnoj knjizi Teologija nade (Theologie der Hoffnung, 1964) pokazuje da je suvremena teologija zaboravila pojam nade, a smisao raspeća je nada koju je Isus Krist ostavio čovječanstvu pa se sama nada ne može odvojiti od vjere. Za razliku od materijalističke nade Blochova tipa, Moltmann razvija kršćanski princip nade kao temeljni teološki supstrat. U drugom utjecajnom djelu Raspeti Bog (Der gekreuzigte Gott, 1972) pokazuje eshatološki značaj križa koji nije ukinut uskrsnućem, nego kao ostavina čovječanstvu ima religiozno, društveno i političko značenje prepoznato u Isusovu djelovanju. Stoga se u Crkvi u snazi duha (Kirche in der Kraft des Geistes, 1975) zauzima za kristološku, misionarsku, ekumensku i političku dimenziju Crkve, zadaća koje je približavanje društvu i čovjeku, čime inaugurira političku teologiju kojom je uvelike utjecao na teologiju oslobođenja. Autor je više od 40 knjiga te je održao predavanja na mnogobrojnim svjetskim sveučilištima. Ostala važnija djela: Trojstvo i Kraljevstvo Božje (Trinität und Reich Gottes, 1980), Politička teologija – politička etika (Politische Theologie – politische Ethik, 1984), Bog u stvaranju (Gott in der Schöpfung, 1985), Put Isusa Krista (Der Weg Jesu Christi, 1989), Duh života (Der Geist des Lebens, 1991), Božji dolazak: kršćanska eshatologija (Das Kommen Gottes: Christliche Eschatologie, 1995), Etika nade (Ethik der Hoffnung, 2010), Živi Bog i punina života (Der lebendige Gott und die Fülle des Lebens, 2014).
