Bergamín [berγami'n], José, španjolski književnik (Madrid, 31. XII. 1897 – San Sebastián, 28. VIII. 1983). Pjesnik, esejist i kritičar. Njegov značajan prilog književnom životu Španjolske pokretanje je glasovita »republikanskog i katoličkog« časopisa Cruz y raya (1933–36) i organizacija Kongresa intelektualaca antifašista. U izbjeglištvu (1939–59) u Meksiku pokrenuo časopis España Peregrina s prilozima vodećih književnih imena iz hispanskog i nehispanskog svijeta, osnovao nakladu (Séneca) i udruge izbjeglih španjolskih intelektualaca. Objavio zbirke ogleda i aforizama u tradiciji B. Pascala i Ramóna Gómeza de la Serne. Određivao se kao napredan katolik i s te je pozicije napadao razum kao najgorega neprijatelja istine. Književno-jezični izraz prepoznatljiv mu je po osobitoj metaforici i britkosti. Rane zbirke: Raketa i zvijezda (El cohete y la estrella, 1922), Tri prizora pod pravim kutom (Tres escenas en ángulo recto, 1923) i dr.; zbirke izdane u izbjeglištvu: Zdenac tjeskobe (El pozo de la angustia, 1941), Paklene granice pjesništva (Fronteras infernales de la poesía, 1959) i dr. Zbirke objelodanjene po povratku u Španjolsku: Po povratku (Al volver, 1962), O važnosti vraga i drugim nevažnim stvarima (La importancia del demonio y otras cosas sin importancia, 1974).
