Alfons Liguorski, sv. (Alfonso Maria de’ Liguori), talijanski crkveni naučitelj, biskup i osnivač redemptorista (Marianella, danas dio Napulja, 27. IX. 1696 – Nocera de’ Pagani, 1. VIII. 1787). Rođen u plemićkoj obitelji, studirao civilno i crkveno pravo u Napulju, gdje je potom djelovao kao odvjetnik. Razočaran stanjem u sudstvu, a osjetivši svećenički poziv, upisao studij teologije i zaredio se 1726. Godine 1732. osnovao u Scali Kongregaciju Presvetog Otkupitelja (→ redemptoristi) posvećenu dušobrižništvu i misionarskomu radu. Od 1762. do 1775. bio biskup u Sant’Agati de’ Goti. U teologiji je poznat kao glavni predstavnik ekviprobabilizma, srednjega puta između jansenističkoga rigorizma i isusovačkoga probabilizma. Najvažnija su područja njegova znanstvenog rada moralna teologija (glasovito djelo Moralna teologija – Theologia moralis, 1748), asketizam i molitva (Pohodi Presvetom Oltarskom Sakramentu – Visite al Santissimo Sacramento, 1745; Presvetoj Mariji – Le glorie di Maria, 1750; Razmatranja o muci Isusovoj – Considerazioni sopra la passione di Gesù Cristo, 1760; Kako ćemo ljubiti Isusa Krista – Pratica di amar Gesù Cristo, 1768) te dogmatika (Razmatranja o vječnim istinama – Apparecchio alla morte, cioè Considerazioni sulle Massime Eterne, 1758). Papa Grgur XVI. proglasio ga je svetim 1839., a Pio IX. crkvenim naučiteljem 1871. Spomendan mu je 1. kolovoza.
