antiumjetnost (anti- + umjetnost), umjetnost koja odbacuje tradicionalne i uobičajene načine umjetničkoga rada, tehnike i materijale te tradicionalnu umjetničku teoriju. Ideja antiumjetnosti začeta je u ekspresionizmu i futurizmu, a naziv je formuliran u dadaizmu. Pripisuje se M. Duchampu, a prvim se antiumjetničkim radovima smatraju njegova Fontana (1917) i L. H. O. O. Q. (1919). Javlja se i unutar suvremenih umjetničkih pokreta, koji u umjetnost uvode situacije iz svakodnevnoga života, negirajući tako autonomiju svijeta umjetnosti (neodada, fluksus, hepening, procesualna i konceptualna umjetnost).
