domus ecclesiae

domus ecclesiae [do'mus ek:le:'zi·e:] (lat. domus: kuća, ecclesia: crkva), u ranokršćanskom razdoblju obiteljska kuća (domus) u kojoj se održavala liturgija. Te su kuće bile prva kršćanska kultna mjesta, a njihovi su vlasnici često stavljali prostorije na trajno raspolaganje kršćanskoj zajednici. U najranije doba prostorije za održavanje liturgije bile su na katu, kako bi se izbjegao pristup nepoželjnih. Na kraju prostranije dvorane bila je menza (oltar) pa je već tada prostor za kler bio odvojen od prostora za puk. Postupno ju je nakon IV. st. zamijenila bazilika.