Žagar, Anka, hrvatska pjesnikinja (Zamost, 6. VII. 1954). Diplomirala je 1978. jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvom, nagrađenom zbirkom pjesama Išla i … sve zaboravila (1983) prepoznata je po osporavanju jezične normativnosti i tipološko-žanrovske kontroliranosti poetske kreacije te je njezin hermetičan izraz književna kritika protumačila i kao prosvjed protiv mehanizama kontrole i represije posredovanih jezikom. U grafičkoj je mapi Onaon (1984) stihovima onkraj gramatičke norme znatno povećala afektivni potencijal, uspostavivši citatni i intertekstualni odnos prema poetikama povijesne avangarde, ponajprije intencionalnom degramatizacijom. Iako je poetički bila povezivana sa semantičkim konkretizmom i neoavangardnim tendencijama u suvremenoj hrvatskoj književnosti, njezina treća zbirka Zemunice u snu (1987), pisana kronološki prije druge, potvrdila je specifičnost njezine poezije, otklon od rječničke norme obilnom uporabom neologizama i radikalno relativiziranje sintakse, čime je njezin opus prekoračio generacijske okvire te se približio postmodernom pjesništvu. Nekonvencionalna uporaba interpunkcije, leksički rariteti i novotvorenice, oksimoron i paradoks, otklon od ortografske norme, sraz kolokvijalizama i arhaizama te svakidašnjega i medijskoga govora s frazeologijom retoričkih vrsta, kompozicija pjesme kao sintaktički eksperiment – svi ti postupci također odlikuju daljnje zbirke i grafičke mape (Nebnice, 1990; Bešumno, bijelo, 1990; Guar, rosna životinja, 1992; Stišavanje izvora, 1996). U kasnijim zbirkama (grafička mapa Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo, 2000; Stvarnice, nemirna površina, 2008; Pjevaju razlike tihotapke, 2015), uz prepoznatljive znakove autoreferencijalnosti, bitna je značajka performativni učinak jezika. Žagar je u cjelini stvorila opus koji je radikalnim otklonom od lirskih konvencija te po načinu uspostave metatekstualnih veza s naslijeđem pjesničke tradicije, prije svega ekspresionizma i nadrealizma, jedinstvena pojava u suvremenome hrvatskom pjesništvu. Izabrane pjesme objavljene su joj 2012 (Crta je moja prva noć). Dobitnica je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1994).
