Afganistan

ilustracija
AFGANISTAN, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10

Afganistan (perzijski Afghānestān; Islamska Republika Afganistan/Yomhūrī-ye Eslāmī-ye Afghānestān), država u jugozapadnom dijelu središnje Azije; obuhvaća 652 864 km². Na sjeveru graniči s Turkmenistanom (744 km), Tadžikistanom (1206 km) i Uzbekistanom (137 km), na zapadu s Iranom (936 km), na jugu i jugoistoku s Pakistanom (2430 km), na sjeveroistoku s Kinom (76 km).

Prirodna obilježja

Afganistan je planinska zemlja smještena na raskrižju između prednjoazijskih, indijskih i srednjoazijskih prostora. Na sjeveru se pruža gorje Paropamisus, na sjeveroistoku Hindukuš (Hindū-Kush), koji zapadnije prelazi u niži masiv Koh-i-Baba. Najviši je vrh u Hindukušu (Nowshak, 7492 m). Ravnice i endoreične zavale prostiru se na sjeverozapadu i jugozapadu zemlje; najveće su Registan (Rigestan) i Dasht-e-Margo. Klima je kontinentalna s prosječnom siječanjskom temperaturom u ravnicama od 0 do 5 °C i srpanjskom od 25 do 30 °C. U planinskim krajevima apsolutni minimum iznosi u siječnju –31 °C. Najveći dio Afganistana prima oko 300 mm oborina godišnje; samo u istočnim krajevima, koji su pod utjecajem monsuna, godišnja količina oborina iznosi 800 mm. Najveće rijeke Helmand, Hari (Harī Rūd) i Kabul (Kābul Rūd) izviru u zapadnom Hindukušu. Helmand utječe u slane močvare oko istoimenog jezera, Hari nestaje u pješčari Karakum (Garagum: Crni pijesci), a Kabul se ulijeva u rijeku Ind. Granicu između Afganistana i Tadžikistana te Uzbekistana tvori rijeka Amu-Darja. Vegetacija je u ravnicama polupustinjska, a u nižim planinskim područjima (do 1500 m) stepska. Između 1500 i 3300 m apsolutne visine rastu listopadne i šume četinjača.

Stanovništvo

U Afganistanu živi 26 442 000 st. (prema procjeni iz 2012), odnosno 13 051 358 st. (prema popisu iz 1979). Gustoća naseljenosti iznosi 40,5 st./km² (2012). Stanovnici su Afganci ili Paštuni (Paštunci, 42%), Tadžici (27%), Hazarijci (9%) i Beludži (2%), koji govore iranskim jezicima, Uzbeci (9%), Turkmeni (3%) i Kirgizi, koji govore turkijskim jezicima, te nuristanski Kafiri (Kāfir: nevjernik) ili Nuristanci (oko 222 000), koji govore jezikom iz dardske skupine i, napokon, nešto dravidskih Brahuja. Po vjeri su uglavnom muslimani (suniti 80%, šijiti 19%). Godišnji porast stanovništva (2%, 2007–12) odgovara prirodnomu priraštaju (2,17% ili 21,7‰, 2011). U razdoblju 1991–96. godišnji porast (8,7%) bio je znatno veći od prirodnog priraštaja (2,42% ili 24,2‰, 1995), zbog povratka izbjeglica koje su se u doba rata (1979–89) sklonile u susjedne zemlje; drži se da je u inozemstvo izbjeglo oko 5 milijuna ljudi, od čega u Pakistan 3 milijuna i u Iran 1,85 milijuna. Natalitet je vrlo visok (42,7‰, 1995), a mortalitet razmjerno visok (18,5‰, 1995); smrtnost dojenčadi iznosi 111‰ i među najvišima je u svijetu. Čak 46% st. u dobi je do 14 godina, 50% st. od 15 do 64 godine, a 4% st. u dobi iznad 65 godina (2011). Očekivano trajanje života za žene rođene 2010. iznosi 50,2 godine, a za muškarce 47,7 godina. U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) zaposleno je 78% aktivnog stanovništva, u sekundarnim djelatnostima (industrija, građevinarstvo, rudarstvo) 6,0%, a u tercijarnim djelatnostima (usluge) 16% (2011). Sveučilište u Kabulu osnovano je 1932; službeni su jezici dari (farsi, farsi kabuli, tj. istočnoperzijski) i paštunski; nepismenih ima oko 72,0%. Glavni je grad Kabul (2 938 300 st., 2009); ostali veći gradovi: Kandahar (Qandahār; 363 100 st., 2009), Herat (395 400 st., 2009), Mazar-e-Sharif (333 800 st., 2009); u gradovima živi samo 23% st. (2011).

Gospodarstvo

Dugotrajna društvena nestabilnost s nizom oružanih sukoba (od početka 1980-ih) gospodarski je unazadila Afganistan i svrstala ga među najslabije razvijene zemlje u svijetu. Siromašno je više od trećine stanovništva, a nezaposlenost je oko 40% (2013). Prema procjenama Svjetske banke (2014) u sljedećem desetljeću potrebno je oko 7 milijarda USD godišnje pomoći za razvoj infrastrukture, javnih službi, sigurnosnoga sustava i dr. Gospodarski razvoj otežava i raširenost korupcije te ilegalna proizvodnja opijuma (među vodećima u svijetu). Godine 2012. ostvaren je BDP u vrijednosti od 20,5 milijarda USD, odnosno oko 640 USD po stanovniku. Prema udjelu u BDP-u vodeći je uslužni sektor s 53,5% (komunikacijske usluge, transport, financijski sektor), zatim poljoprivreda s 24,6% (žitarice, voće, stočarstvo), te industrija s 21,9% (proizvodnja hrane, vune, tepiha, kože). Rudarstvo je slabo razvijeno iako su značajna ležišta željezne i bakrene rude, zlata, srebra, olova, cinka i dr. Također posjeduje ležišta nafte i prirodnoga plina. Godine 2012. vrijednost izvoza bila je 2,76 milijarda USD, a uvoza 11,4 milijarde USD. Vodeći su vanjskotrgovinski partneri Pakistan, Indija, SAD, Rusija, Kina i Tadžikistan.

Promet

Afganistan ima 75 km željezničke pruge (2011) i 42 150 km cesta (2006). Međunarodne zračne luke nalaze se u Kabulu i Kandaharu. Oko 1200 km vodenih putova. Na Amu-Darji je glavno pristanište Shir Khan. Izgrađeno je 466 km plinovoda (2010).

Novac

Novčana je jedinica (novi) afgani (afghāni, Af; AFN); 1 afgani = 100 pula.

Povijest

Teritorij Afganistana naseljen je od paleolitika; od VI. st. pr. Kr. pripadao je državi Ahemenida; 329. pr. Kr. osvojio ga je Aleksandar III. Veliki. U III. st. zapadni dio Afganistana zauzeli su Sasanidi. Od VII. st. južni dio Afganistana pod vlašću je Arapa. Tada započinje brza islamizacija stanovništva. Od polovice IX. st. Afganistan je bio pod vlašću različitih perzijskih i turskih dinastija. U XIII. i XIV. st. napadi Mongola uzrokovali su gospodarsku i kulturnu krizu. Kratkotrajno je razdoblje prosperiteta pod vlašću Timurida u XV. st. U XVI. st. podijeljen je između Perzije, Države Velikog Mogula i Uzbečkoga kanata. Tvorcem afganske države smatra se Ahmad-šah Durani. Neovisne kneževine ponovno je ujedinio Dost Mohammad Han (Khan) (1826–63). Afganistan je tada postao prostor britansko-ruskoga sukobljavanja. Prvi britansko-afganski rat izbio je 1838–42. Dost Mohammadov sin Sher Ali Han izgubio je vlast nakon drugoga britansko-afganskog rata 1878–80., kojemu je povod bio porast ruskog utjecaja u Afganistanu. Potkraj XIX. st. Abdurahman Han (1880–1901) priznao je britansku kontrolu vanjske politike Afganistana, a Indiji je ustupio dio teritorija do tzv. Durandove linije. Godine 1907. Rusija je priznala da se Afganistan nalazi u britanskoj zoni utjecaja. U I. svjetskom ratu Afganistan je ostao neutralan. Nakon rata Amanullah Khan (1919–29) proglasio je neovisnost Afganistana i zauzeo područja iza Durandove linije, što je uzrokovalo treći britansko-afganski rat. Mirovnim ugovorom u Ravalpindiju Velika Britanija priznala je neovisnost Afganistana. Za vladavine Amanullaha Hana provedene su mnogobrojne reforme: 1923. donesen je prvi ustav, država je modernizirana, a uvedeno je i svjetovno sudstvo. Nakon njegova svrgnuća i unutarnjih borbi, vlast u Afganistanu preuzima Mohamed Nadir Šah, a 1933. njegov sin Zahir Šah. U II. svjetskom ratu Afganistan je ostao neutralan. Na afganistansko-pakistanskoj granici došlo je 1947. do sukoba, jer je Afganistan podupirao neovisnost pakistanskoga dijela Paštunistana (spor je okončan potkraj 1960-ih). Državnim udarom generala Mohammada Dauda Hana 1973. svrgnut je kralj Zahir Šah te je proglašena republika. Nakon puča ljevičarskih i prosovjetskih časnika 1978., koji su provodili radikalni antiislamistički i socijalistički program (zatvaranje džamija, kolektivizacija i nacionalizacija), došlo je do pobuna, državnog udara u rujnu i prosincu 1979. te sovjetske vojne intervencije potkraj prosinca 1979. Otpor novom režimu Babraka Karmala i sovjetskim snagama (do 115 000 vojnika) pružali su fundamentalistički ustanici (mudžahedini). Bili su plemenski i vjerski podijeljeni na 15 većih skupina, a podržavale su ih muslimanske zemlje, Kina i SAD. Zbog rata je više od 5 milijuna Afganistanaca izbjeglo u Pakistan i Iran, dok je unutar Afganistana bilo raseljeno oko 2 milijuna ljudi. Sporazum o povlačenju sovjetskih snaga bio je postignut 1988 (broj poginulih procjenjivao se na nekoliko stotina tisuća, a Moskva je priznala gubitak 14 500 vojnika). Nastavile su se borbe mudžahedinskih skupina za vlast, koje su prerasle u građanski rat. Kabul su 1992. osvojili mudžahedini Ahmeda Šaha Masuda, a za predsjednika je izabran Burhanudin Rabani, čime se na vlasti bila učvrstila tadžička strana (kralj i četvorica predsjednika nakon njega tijekom 1973–92. bili su Paštuni). Uslijedili su novi sukobi i različita savezništva. Sredinom 1994. organiziran je pokret talibana (poučavatelja islama) pod vodstvom Mohammada Omara. Okupljao je uglavnom Paštune, većinom sunite, a imao je podršku Pakistana i SAD-a. U rujnu 1996. talibani su osvojili Kabul, a do sredine 1997. uspjeli su zauzeti oko 80% Afganistana. Protivila im se protutalibanska koalicija na sjevernom dijelu Afganistana koju su podupirali Iran i Rusija. Procjenjuje se da je u građanskom ratu tijekom 1992–97. poginulo oko 36 000 Afganistanaca.

Talibanski režim je u listopadu 1997. proglasio emirat, koji su priznali Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Bio je pod međunarodnim pritiscima zbog kršenja ljudskih prava i podržavanja terorističkoga djelovanja Al-Qaide (pojedine njezine afganistanske baze za obuku uništio je SAD raketnim napadom u kolovozu 1998). Pod optužbom za međunarodni terorizam talibanski je režim bio pod sankcijama UN-a (od listopada 1999); srušen je vojnom intervencijom SAD-a i saveznika koja je započela 7. X. 2001 (nakon terorističkih napada Al-Qaide u New Yorku i Washingtonu, 11. IX. 2001). Uz pomoć SAD-a vlast je preuzeo Hamid Karzai (2002. postao je predsjednik). UN je odobrio slanje međunarodnih sigurnosnih snaga, kojima od kolovoza 2003. zapovijeda NATO. Talibani su nastavili gerilski otpor, a uporišta imaju i u pakistanskom pograničju. Broj američkih vojnika u Afganistanu rastao je s 15 000 (2004) na približno 90 000 (2012); uz njih je bilo i oko 40 000 vojnika iz savezničkih zemalja. Sa SAD-om je 2013. postignut sigurnosni sporazum; povlačenje američkih i savezničkih vojnika (2014. ih je bilo oko 57 000) predviđeno je za kraj 2014. godine. Broj poginulih civila u sukobima i napadima od 2001. procjenjuje se do 20 000 (2013. poginulih je bilo oko 3000). Nakon predsjedničkih izbora održanih u travnju i lipnju 2014. uslijedile su međusobne optužbe kandidata oko izbornih rezultata; nakon sporazuma o podjeli vlasti u rujnu 2014. za predsjednika je proglašen Ašraf Gani (2002–04. bio je ministar financija). Održana je društvena nestabilnost; najveći dio teritorija nadziru različite plemenske skupine. Godine 2014. nastavljeni su povremeni teroristički napadi i djelovanje pobunjenika (njihov broj procjenjuje se na više desetaka tisuća; najviše je talibana). Borbeni sastav vojske SAD-a i saveznika iz NATO-a povučen je potkraj 2014. i početkom 2015., a održane su jedinice za obuku i podršku afganistanskim snagama. Sredinom 2017. vlada nadzire oko 60% državnog teritorija (uz podršku oko 8400 američkih vojnika i 5000 vojnika iz drugih zemalja NATO-a).

Politički sustav

Prema Ustavu od 26. I. 2004. Afganistan je islamska republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, vlade i oružanih snaga. Biraju ga svi birači na općim izborima za mandat od 5 godina, a može biti izabran na dva mandata. Izvršnu vlast obavlja vlada. Vodi je predsjednik republike, koji imenuje ministre uz pristanak parlamenta. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Nacionalna skupština (Jirga), koja se sastoji od Doma naroda (Wolesi Jirga) i Doma starješina (Meshrano Jirga). Dom naroda ima najviše 250 zastupnika (najmanje 68 mjesta rezervirano je za žene), koje biraju građani na općim i tajnim izborima za mandat od 5 godina. Dom starješina ima tri puta više članova (trenutno 102) od broja provincija. Zastupnici se biraju posredno, po jedan predstavnik svakoga provincijskog vijeća za mandat od 4 godine, po jedan predstavnik okružnoga vijeća za mandat od 3 godine i 34 člana koje za mandat od 5 godina imenuje predsjednik republike. Biračko je pravo opće i jednako i imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obnaša Vrhovni sud, koji se sastoji od 9 sudaca koje, uz pristanak Doma naroda, postavlja predsjednik republike za mandat od 10 godina. Administrativno se Afganistan dijeli na 34 provincije. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 19. kolovoza (1919).

Afganistan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 24.11.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=674>.