znanost o umjetnosti

znanost o umjetnosti ili povijest umjetnosti, znanost o povijesnom razvoju likovnih umjetnosti (arhitekture, kiparstva, slikarstva, grafike i primijenjene umjetnosti). Bavi se istraživanjem odnosa između pojedinih umjetničkih djela, životom i stvaralaštvom pojedinih umjetnika, opisivanjem sadržaja i oblika umjetničkih djelâ, proučavanjem odnosa među različitim kulturama. Zanimanje za umjetnička djela, osobito arhitekturu, javilo se već u antici (Vitruvije Polion, Pauzanija). U doba renesanse nastale su mnogobrojne rasprave (L. B. Alberti, Leonardo da Vinci), javile su se prve monografije (L. Ghiberti) i biografska djela (G. Vasari, K. van Mander, J. Sandrart). U doba baroka nastale su mnoge slične zbirke. Začetnik moderne povijesti umjetnosti, J. J. Winckelmann, stilske mijene u umjetnosti promatrao je uzimajući u obzir društvene, vjerske, političke i nacionalne čimbenike, na temelju kojih je stvorio zaokruženu sliku umjetničkog razvoja. Tek u XIX. st. javilo se zvanje povjesničar umjetnosti; 1813. povijest umjetnosti postala je nastavni predmet na Sveučilištu u Göttingenu, a 1844. bila je osnovana prva katedra u Berlinu. U drugoj polovici XIX. st. započelo je istraživanje arhivskih podataka, proučavanje dokumenata i izvora te se primjenjivala komparativna metoda. Danas se velika pozornost posvećuje sociološkim, sociološko-filozofskim, kulturno-filozofskim i kulturno-psihološkim pitanjima. – I. Kukuljević Sakcinski utemeljitelj je hrvatske povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline.

znanost o umjetnosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67355>.