Zlatar, Andrea, hrvatska književna teoretičarka i književnica (Zagreb, 13. IV. 1961). Komparativnu književnost i filozofiju diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1984), gdje je doktorirala temom Modeli latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću: ispovijest i životopis (1992). Bila je urednica kulture u Studentskom listu (1981–83), na Omladinskom radiju (1984–86), uređivala časopis Gordogan (1989–98) te dvotjednike Vijenac i Zarez (1997–2001). Od 1986. radi na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2005. redovita profesorica). God. 2012–15. bila je ministrica kulture u Vladi RH. U znanstvenom radu bavi se istraživanjem kulturnog identiteta u zemljama u tranziciji kroz forme tekstualnog oblikovanja te proučavanjem autobiografskoga / fikcionalnoga / biografskog identiteta u tekstovima moderne književnosti (Istinito, lažno, izmišljeno, 1989; Autobiografija u Hrvatskoj, 1998; Ispovijest i životopis, 2000), piše esejističke tekstove o svakodnevici (Svakodnevne razglednice, 2003; Veliko spremanje, 2003) i o suvremenoj ženskoj književnosti (Tekst, tijelo, trauma, 2004). Autorica je i pjesničke zbirke Neparne ljubavi (2002), u kojoj se pjesnički subjekt predstavlja kao detaljan promatrač/pratilac života, s određenom dozom skepse duboko uronjen u egzistenciju. Knjiga eseja Prostor grada, prostor kulture (2008) okuplja tekstove o kulturnoj politici u Hrvatskoj, zadirući i u općenite teme kulture. Objavila je i knjigu autobiografskih zapisa Rječnik tijela: dodiri, otpor, žene (2010).
