Zemljar, Ante, hrvatski književnik (Pag, 18. II. 1922 – Zagreb, 1. VIII. 2004). Komparativnu književnost diplomirao 1962. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1941. bio je sudionik partizanskog pokreta, a 1949–53. politički zatvorenik na Golom otoku. Ratne stihove, koji svjedoče o boravku u logorima, sakupio je u zbirkama Hajka za mnom po otoku (I–II, 1985–91) i Pakao nade (1997). Rat je tematizirao i u romanu Nikako do mladosti (1985) te u monografiji o koncentracijskom logoru Slana Haron i sudbine (1988). Svagdašnjicu svojega »malog mista« opisao je u romanu Mozaik (1975) te u zbirci pripovijedaka Ulica propuha (1985). Autor je dvojezičih pjesničkih zbirki Zapisi s Kube / Apuntes de Cuba (1979), Slika o stihu / Pittura su versi (1990) i Ljubav za Čile / Amor a Chile (1992). Pisao je radiokomedije (Eh, moj Žiko, 1981), scenarije za dokumentarne filmove (Paška čipka, 1985), te obnovio hrvatsku pučku dramu Paška robinja (Hvarski renesansni festival, 1975).
