Zečević, Divna, hrvatska folkloristica, književna povjesničarka i pjesnikinja (Osijek, 31. VII. 1937 – Zagreb, 20. V. 2006). Studij jugoslavistike i anglistike završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1980. doktorirala disertacijom Pučko književno štivo u hrvatskim kalendarima prve polovice XIX. stoljeća. Radila je u Muzeju Srba u Hrvatskoj, a od 1966. u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Prvotno se bavila proučavanjem usmene književnosti, a poslije se posvetila istraživanju fenomena hrvatske pučke književnosti (posebice pučkom nabožnom štivu i njegovu utjecaju na svakodnevno pripovijedanje), što joj je ostala temeljna znanstvena preokupacija do kraja života (Pučki književni fenomen, u nizu Povijest hrvatske književnosti, knjiga 1, 1978; Pučko književno štivo u hrvatskim kalendarima prve polovice 19. stoljeća, 1982; Pučka rukopisna knjiga s kraja 18. stoljeća, 1986; Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća, 1988; Prošlost u sadašnjosti, 1991; Strah Božji: hrvatske pučke propovijedi 18. stoljeća, 1993). Autorica je monografije Dragojla Jarnević (1985), a proučavala je i svetačke životopise (Poželjne biografije: životopisi svetaca 18. i 19. stoljeća u hrvatskoj književnosti, 2000). Objavila je i zbirke pjesama Netremice (1976), Pjesme i fragmenti (1990) i Autoportret s dušom (1997), u kojima se poetizacija osjećaja osamljenosti nadaje kao temeljna preokupacija.
