zamjena, konsenzualni, dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana obvezuje drugoj prenijeti određenu stvar u vlasništvo, a druga se strana obvezuje da će joj kao protučinidbu prenijeti u vlasništvo neku drugu stvar. Osim stvari, objektom zamjene mogu biti prenosiva prava, ali i novac. O zamjeni novca riječ je jedino ako se zamjenjuje ista valuta, a ako se za novac jedne valute daje novčana protuvrijednost u drugoj, riječ je o kupoprodaji; o kupoprodaji je riječ i onda ako kao protučinidbu za određenu stvar ili pravo ugovorna strana daje novac i drugu stvar, a vrijednost novca veća je od vrijednosti stvari. Ako se zamijenjene stvari ne predaju u trenutku sklapanja ugovora, svaka je ugovorna strana obvezna čuvati stvari do trenutka predaje i odgovara za rizik njihove slučajne propasti. Budući da se za prenesenu stvar ili pravo duguje protučinidba, ugovor o zamjeni smatra se naplatnim, pa svaki ugovaratelj odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari ili prava koje na temelju tog ugovora prenosi. Zamjena je u pravilu neformalan ugovor; ako je objekt zamjene nekretnina, treba ga sklopiti u pisanom obliku.
