Zahar, Ivan, hrvatski književnik (Zagreb, 18. XII. 1845 – Zagreb, 30. IV. 1907). U Beču završio studij prava, doktorirao u Grazu (1874). Bio je jedan od vođa obzoraške stranke. Književnošću se bavio do 1881., kada se počeo baviti pravom, publicistikom i politikom (Politika i rad, 1900). Pisao je poeziju, prozu i kritičke osvrte. U pjesničkom izričaju nasljeduje romantičarske pjesnike. U zbirci Pjesme Ivana Zahara (1880) okupio je ljubavnu, domoljubnu i junačku poeziju. U pripovijestima (Branimir, 1869; Sestrin grob, 1870; Posljednja ljubav, 1871; Bolji izbor, 1872) ugledao se na ruske realističke pisce. U crticama koje je objavljivao u Pozoru i Obzoru žestokom je satirom kritizirao birokratski aparat.