struka(e):

Zagrebačka nadbiskupija, katolička nadbiskupija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu. Na tom je području u ranokršćansko doba postojala Sisačka biskupija, a biskupiju u Zagrebu osnovao je 1094. ugarski kralj Ladislav i potpadala je pod Ostrogonsku metropoliju sve do 1180., kada je pripala Kaločkoj metropoliji. Budući da kralj Ladislav nije bio u dobrim odnosima s papom Urbanom II., koji je podupirao kralja Zvonimira, odobrenje za osnutak biskupije dobio je od protupape Klementa III. Premda biskupija ni poslije nije dobila službeno papino priznanje, bila je priznata via facti. Tek je papa Grgur IX. potvrdio 1227. darovnice i povlastice Zagrebačke biskupije, među kojima je najvažnija Felicijanova povelja iz 1134. Područje biskupije mijenjalo se više puta kroz povijest. U srednjem je vijeku graničila na sjeveroistoku s Pečuškom biskupijom, na jugoistoku s Bosanskom biskupijom, na jugu s Kninskom biskupijom, a na zapadu s Akvilejskim patrijarhatom i na sjeverozapadu sa Salzburškom nadbiskupijom. Kartu biskupije iz temelja su promijenila osmanska osvajanja, pa se ona nakon oslobodilačkoga rata (1683–99) proširila na slavonski dio Pečuške biskupije (do Donjega Miholjca na Dravi i Babine Grede na Savi), ali je zauvijek izgubila područje oko Babócse i Berzencea u korist Vesprimske biskupije u Ugarskoj, te područje zapadne Bosne, na kojem je 1881. uspostavljena Banjolučka biskupija. Kulturni, društveni i prosvjetni procvat biskupija je doživjela osobito za biskupa Stjepana II. u XIII. st. i Augustina Kažotića početkom XIV. st., koji su dovodili redovnike, osnivali ili obnavljali škole i kaptole i sl. Od XV. do XVIII. st. zagrebački biskupi s kaptolom imali su važnu ulogu u obrani Hrvatske (Šimun Erdődy). Nakon Tridentskoga koncila provodili su reforme u duhu katoličke obnove (Juraj II. Drašković, Martin Borković), a u XIX. st. imali su važnu ulogu u društvenom, kulturnom i političkom životu (Maksimilijan Vrhovac, Juraj Haulik). U XVII. st. biskupiju su zahvatili crkveni i društveni nemiri i sukobi, osobito povodom osnutka Marčanske unijatske biskupije (1611) na teritoriju biskupije, ali i zbog niza pobuna i nemira kaptolskih podanika (bune štibrenaca). U više su navrata zagrebački biskupi (Stjepan II., Aleksandar Mikulić i Martin Brajković) nastojali da se njihova biskupija odcijepi od ugarskih metropolija i podigne na položaj nadbiskupije i metropolije, ili da se juridički ujedini sa Splitskom nadbiskupijom pa da se metropolitanska vlast iz Splita prenese u Zagreb. Konačno je u doba narodnoga preporoda te zauzimanjem Hrvatskoga sabora i bana Josipa Jelačića, papa Pio IX. uzdignuo 1852. biskupiju u nadbiskupiju i tako osnovao novu samostalnu Hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu, koja je obuhvaćala i Bosansko-Srijemsku (Đakovačku) i Senjsko-modrušku biskupiju te Križevačku eparhiju. Prvi je nadbiskup postao J. Haulik. Na području Zagrebačke metropolije papa Ivan Pavao II. je 1997. utemeljio Varaždinsku i Požešku biskupiju, a papa Benedikt XVI. 2009. Bjelovarsko-križevačku i Sisačku biskupiju. Papa Benedikt XVI. utemeljio je 2008. Đakovačko-osječku metropoliju, kojoj je pripojena Požeška biskupija.

Zagrebačka biskupija od početka je imala vlastiti zagrebački obred u liturgiji, sve do 1794., kada ga je na poticaj cara Josipa II. ukinuo biskup Vrhovac. Liturgijski je jezik od osnutka biskupije bio latinski, bilo je nešto i glagoljaša (XV–XVIII. st.), uglavnom izbjeglih pred Osmanlijama. Uz prvostolni kaptol, statuti kojega datiraju iz 1334., postojao je u biskupiji i Zborni kaptol u Čazmi (1232), koji se nakon osmanskoga zauzeća Čazme preselio u Zagreb, Lepoglavu te Varaždin (1810). Već je 1102. bila započeta izgradnja katedrale, a dovršena je u romaničkom stilu 1217. Spalili su ju Tatari 1242., a obnovljena je u gotičkome stilu 1263–87. Ponovno je stradala u potresu 1880. i tada ju je obnovio u neogotičkom stilu arhitekt H. Bollé. Katedrala posjeduje vrijedna umjetnička djela, a u njoj su pokopani posmrtni ostatci nekih hrvatskih velikana (P. Zrinski, F. K. Frankapan, E. Kvaternik) te trojice zagrebačkih nadbiskupa i kardinala (bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper, Franjo Kuharić), koji su obilježili hrvatsku crkvenu povijest u drugoj polovici XX. st. Uz Metropolitansku knjižnicu (važni rukopisni i tiskani kodeksi) vrijedno kulturno blago sadrže Riznica zagrebačke katedrale (jedna od najvećih u Europi) i crkvene umjetničke zbirke (Dijecezanski muzej).

Danas u Zagrebačkoj nadbiskupiji djeluje Katoličko sveučilište, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Družbe Isusove, zatim bogoslovna i dječačka sjemeništa, sjedišta nekih redovničkih ustanova, mnogobrojne redovničke zajednice, laičke kongregacije, crkvene udruge i sl. Nadbiskupija ima 1 360 671 vjernika. Metropoliji pripadaju Varaždinska, Sisačka i Bjelovarsko-križevačka biskupija te Križevačka eparhija.

Citiranje:

Zagrebačka nadbiskupija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zagrebacka-nadbiskupija>.