Wright, Georg Henrik von

ilustracija
WRIGHT, Georg Henrik von

Wright [rikt], Georg Henrik von, finski filozof (Helsinki, 14. VI. 1916Helsinki, 16. VI. 2003). Doktorirao 1941. radom Logički problem indukcije (The Logical Problem of Induction) na Cambridgeu, gdje je 1948. naslijedio katedru L. Wittgensteina (do 1951); bio sveučilišni profesor i u Helsinkiju (1946–61) te u SAD-u, na Sveučilištu Cornell u Ithaci (1965–77). Bavio se analitičkom filozofijom, znatno pridonio teoriji vjerojatnosti i logičkoj analizi modalnih pojmova, posebno u knjizi Esej o modalnoj logici (An Essay in Modal Logic, 1951). U kasnijim djelima usmjerio se k aksiologiji, potom i prema neanalitičkoj teoriji vrijednosti, filoz. logici, filozofiji jezika i mišljenja i proučavanju djela Ch. S. Peircea, a od 1980-ih pod utjecajem O. Spenglera, J. Habermasa i frankfurtske škole problematizirao je u pesimističkom duhu pitanja morala i modernoga racionalizma; tako je u knjizi Mit o progresu (Myten om framsteget, 1993) kritički propitkivao može li tehnološki progres doista biti napredak. Ostala važnija djela: Rasprava o indukciji i vjerojatnosti (A Treatise on Induction and Probability, 1951), Deontička logika (Deontic Logic, 1951), Inačice dobrote (The Varieties of Goodness, 1963), Wittgenstein (1982), Znanost i um (Vetenskapen och förnuftet, 1986), Logika i humanizam (Logiikka ja humanismi, 1988), memoari Moj život kakav ga pamtim (Mitt liv som jag minns det, 2001).

Wright, Georg Henrik von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66370>.