Wiegand [vi:'gant], Theodor, njemački arheolog (Bendorf, 30. X. 1864 – Berlin, 19. XII. 1936). Studirao u Münchenu, Berlinu i Freiburgu. Glavno područje njegova zanimanja bila je antička skulptura i arhitektura. Od 1884. s W. Dörpfeldom istraživao atensku akropolu. Kao direktor Njemačkog arheološkog instituta u Konstantinopolu (1899–1911), za Berlinske je muzeje organizirao i vodio istraživanja arheoloških lokaliteta u Prijeni, Miletu, Didimi, na Samu, te u Baalbeku u Libanonu. U Pergamu je istraživao akropolu i veliko Asklepijevo svetište. Dok je bio direktor Antičkog odjela Berlinskih muzeja (1912–30), ondje je podignut Pergamski muzej. Glavna djela: Puteolski natpis stvarno protumačen (Die puteolanische Bauinschrift sachlich erläutert, 1894), Arhajska porska arhitektura (Die archaische Poros-architektur, 1904), Milet (1906), Sinaj (Sinai, 1920), Baalbek (1921).