Whewell [hju:'əl], William, engleski filozof (Lancaster, 24. V. 1794 – Cambridge, 6. III. 1866). Diplomirao je matematiku na Trinity Collegeu Sveučilišta u Cambridgeu, gdje je predavao mineralogiju i moralnu filozofiju (1828–55). Bavio se oceanografijom, fizikom, geologijom, ekonomijom, teologijom te je pisao i prevodio poeziju. Najznačajniji je njegov doprinos filozofiji znanosti, posebice istraživanje naravi indukcije te potrage za ravnotežom između racionalnog i empirijskoga u znanstv. razlučivanju. Iako odobrava induktivno zaključivanje, Whewell negira posebnu logiku indukcije i smatra da se teoretski konstrukti moraju podvrgnuti ispitu falsifikacije. U okvirima projekta prirodne teologije zagovarao je ujedinjenje induktivnih zaključaka iz različitih znanstvenih disciplina kako bi se uočili objedinjujući »razlozi i pravila«, oznake natprirodnoga nacrta, odnosno znanstveno-spoznajni aksiomi potekli iz Božjeg uma. Glavna djela: Astronomija i opća fizika (Astronomy and General Physics, 1833), Povijest induktivnih znanosti (History of the Inductive Sciences, I–III, 1837), Filozofija induktivnih znanosti (The Philosophy of the Inductive Sciences, 1840), Elementi moralnosti (Elements of Morality, I–II, 1845).
