STRUKE:

afazija

afazija (grč. ἀφασία: njemoća), bolest gubljenja jezične i govorne sposobnosti uvjetovana različitim vanjskim i unutarnjim ozljedama mozga, ponajprije određenih dijelova kore dominantne (obično lijeve) polutke velikog mozga. Mogući su uzroci: ranjavanje glave, razvoj tumora, moždana kap, infekcije, arterioskleroza, senilna demencija, epileptični napadaji. Ovisno o lokalizaciji, širini i dubini ozljede mozga postoje različite vrste afazija: Brocina afazija (motorna, ekspresivna), Wernickeova afazija (receptivna), transkortikalna motorna afazija (dinamična), transkortikalna senzorna afazija (Wernickeova afazija II. tipa), globalna afazija (totalna), amnestična afazija (nominalna), subkortikalna afazija. Kod motorne afazije bolesnik ne može izgovarati riječi, premda ih razumije; ne može označivati predmete ni ponavljati što je čuo. Uz to česta je i nesposobnost pisanja (agrafija). Kod senzorne afazije bolesnik ne razumije što je čuo, niti razumije ono što sam govori, često zamjenjuje riječi (parafazija). Javlja se i nesposobnost čitanja (aleksija). Kod amnestične afazije bolesnik teško nalazi riječi, imena. (→ govor) – S obzirom na govornu sposobnost, postoje dva osnovna tipa afazijskih poremećaja. Prvi se tiče paradigmatske osi – bolesnik se ne može sjetiti jezičnih jedinica koje treba upotrijebiti. Drugi se tiče sintagmatske osi – bolesnik izabrane jezične jedinice ne zna poredati u niz po sintaktičkim pravilima.

afazija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 19.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=660>.