Vuletić, Branko, hrvatski lingvist i književni teoretičar (Srijemska Kamenica, Vojvodina, 14. VIII. 1937 – Zagreb, 30. VI. 2014). Studij francuskoga i engleskoga jezika i književnosti završio 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1967. disertacijom Vrednote govornog jezika u percepciji književnog djela te bio redoviti profesor na Odsjeku za fonetiku do umirovljenja 2007. Osnovna su područja njegova znanstvenog bavljenja bila lingvistika govora, ortoepija, ekspresivna fonetika, hrvatska i francuska književnost (Fonetika književnosti, 1976; Gramatika govora, 1980; Sintaksa krika: govorna organizacija Krležine ratne lirike, 1986; Jezični znak, govorni znak, pjesnički znak, 1988; Prostor pjesme: o plošnom/prostornom ustrojstvu pjesništva Jure Kaštelana, 1999; Fonetika pjesme, 2005; Govorna lingvistika, 2006; Lingvistika govora, 2007).