struka(e):
Voltić, Josip
hrvatski jezikoslovac
Rođen(a): Tinjan, Istra, 27. I. 1750.
Umr(la)o: Beč, 25. VIII. 1825.

Voltić (Voltiggi), Josip, hrvatski jezikoslovac (Tinjan, Istra, 27. I. 1750Beč, 25. VIII. 1825). Diplomirao pravo u Beču, gdje je i živio najveći dio života. Radio je različite poslove, a njegov je jezikoslovni i prevoditeljski rad podupirao mecena barun Carnea-Steffaneo, kojega je podučavao hrvatskom jeziku. Pred kraj života bio je u nemilosti vlasti. – Objavio je epistolarni zbornik Bečka pisma (Lettere viennesi, 1789) u kojem kritički promišlja o društvu i državi, o potrebi za reformama. Glavno mu djelo Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom (1803) sadrži latinski predgovor, gramatiku hrvatskog jezika i trojezični rječnik. Njegova je koncepcija »iliričkoga« jezika obuhvaćala cijeli slavenski prostor, od Jadrana do Sjevernoga mora, ali jezik koji opisuje hrvatski je u ukupnosti svoje dijalektne raznolikosti. U rječniku pretežu ikavizmi, ali ima i primjera s trostrukim odrazom jata (brig, brjeg, breg), riječi iz svih triju narječja i iz starijih rječnika. Četrdesetak godina do pojave preporodnih rječnika bio je jedini praktični rječnik iz XIX. st. Mala hrvatska gramatika uz rječnik obuhvaća morfologiju i sintaktička pravila. Nastala je na tradiciji hrvatske gramatike, a vidi se to po nejednakom broju padeža u jednini i množini i po nastavku u genitivu jednine kao kriteriju za sklonidbene vrste. Voltić se priklonio slavonskomu slovopisu koji je do preporoda prevladavao u tiskanim knjigama širom Hrvatske i koji je od XVIII. st. djelovao integrativno. Iako je živio u pretpreporodno doba, Voltićeve se ideje uklapaju u preporodne.

Citiranje:

Voltić, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/voltic-josip>.