Volponi, Paolo

Volponi [~po:'ni], Paolo, talijanski književnik (Urbino, 6. II. 1924Ancona, 23. VIII. 1994). Studirao pravo. Rane pjesme objavljivao je u razdoblju Pasolinijeva neoeksperimentalizma, a često nagrađivana prozna ostvarenja početkom 1960-ih (npr. romani Memorijal – Il memoriale, 1962; Svjetski stroj – La macchina mondiale, 1965) u doba talijanske neoavangarde, s kojom dijeli antirealistički naboj, ali ne i odustajanje od društvenog angažmana. Kao zaposlenik tvornice Olivetti (1950–71) s radnim i rukovoditeljskim iskustvom, otpočetka je pokazivao izrazitu osjetljivost za proturječja, nehumanost i ispraznost kapitalističkoga društva te nepovoljan položaj pojedinca u otuđenim industrijskim strukturama. Protagonisti njegovih romana (Tjelesno – Corporale, 1974; Muhe na kapitalu – Le mosche del capitale,1989; Put za Rim – La strada per Roma, 1991) često pripadaju tvorničko-poduzetničkoj okolini i utjelovljuju sukob između racionalne znanstveno-proizvodne paradigme i humanističkoga, odnosno anarhističko-vizionarskoga svjetonazora. Apokaliptičan prikaz otuđenoga tehnokratskoga društva u ostalim romanima uključuje i temu terorizma (npr. Duždeva zavjesa – Il sipario ducale, 1975) te distopijsku projekciju postatomskoga života na Zemlji kojom vladaju životinje (Nadražljivi planet – Il pianeta irritabile, 1978). Sklon očuđivanju prikazanih likova i situacija, u svojoj je analitičko-esejističkoj prozi apsorbirao različite diskurse i stilske registre, kombinirajući fabularno motiviranu uporabu tehnicizama s izrazitim lirskim senzibilitetom.

Volponi, Paolo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65293>.