Vojnović, Emil (Milan), habsburški časnik i vojni povjesničar (Petrinja, 23. IV. 1851 – Beč, 13. II. 1927). God. 1870. završio je vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Predavao je povijest i vojnu strategiju na visokim vojnim učilištima. Kao potpukovnik bio je 1892–96. na čelu bečkoga Carskog i kraljevskog evidencijskog ureda, ravnateljstva vojnoobavještajne službe. Potom je postao pukovnik 26. pješačke pukovnije, brigadir u Pragu, a 1898. promaknut je u čin general bojnika. Podmaršal je postao 1903., a 1908. dobio je čin naslovnoga generala pješaštva. Umirovljen 1915. God. 1905. bio je odlikovan hrvatsko-ugarskim plemstvom s pridjevkom »od Belobreške«, a 1916. stekao je austrijski barunat. Proučavao je vojnu povijest i vojnu strategiju. Bio je član Carske akademije znanosti u Beču. Važnija djela: Bitke u Lici, Hrvatskoj i Dalmaciji (Kämpfe in der Lika, in Kroatien und Dalmatien, 1906), Bitke na jugu Francuske 1814 (Kämpfe im Süden Frankreichs 1814, 1912). U rukopisu je sačuvano njegovo djelo Benedek i njegov glavni stožer u ratu 1866 (Benedek und sein Hauptquartier im Feldzuge 1866, 1911), pohranjeno u Bečkom ratnom arhivu.
