Vitturi [vitu:'ri], hrvatska plemićka obitelj iz Trogira. Bili su u rodu s mletačkom plemićkom obitelji Vitturi. Rodonačelnik obitelji bio je Držimir, podrijetlom iz Vrsara, koji se spominje kao trogirski knez prije 1185. te potestat 1242–43. Moguće je da je sklapanjem braka s prvom suprugom Cecilijom uspostavio rodbinske veze s mletačkim Vitturijima; iz toga braka potječe Totila (u. prije 1244). Iz drugoga Držimirova braka sa Stošijom, kćeri trogirskoga kneza Ilije Grubešina, potječe sin Salingvera (u. prije 1289), koji se učvrstio među trogirskom komunalnom elitom. Držimirovi potomci iz obaju brakova bili su priznati kao mletački građani, ali njihov položaj i ugled u gradu nije ovisio o mletačkoj vlasti, iako su 1322. bili u stranci koja je na vlast dovela Mlečane. Jakov Totilin (r. 1244) spominje se kao sudac 1271., a Grgur Salingverin (r. 1289) više puta kao advokat, egzaminator i sudac te prvi operarij (upravitelj katedralnih dobara) Sv. Lovre. U prvoj polovici XIV. st. ističu se i Jakovljevi sinovi: sudac Petar (u. 1338), konzul, sudac i poslanik Danijel te primicerij i biskup Lampredij (u. 1349). U drugoj pol. XIV. st. obiteljsku lozu nastavili su sinovi Mihača Petrova, pristaše Anžuvinaca i Sigismunda Luksemburgovca: Petar (sudac i rektor), Nikola i Lukša (sudac, rektor 1388; u. 1413), koji je kao kraljevski vitez sudjelovao i u bitki kraj Nikopola (1396), gdje je bio i zarobljen. Četvrti brat Lompre (sudac i rektor) ubijen je u sukobima oko vlasti god. 1392. Početkom XV. st. djelovali su rektori i suci Mihovil i Nikola, sinovi Petrovi, te Mihovil, sin Nikolin, koji je bio predvodnik otpora protiv nove mletačke vlasti u 1420-ima. U XV. st. ugledni članovi obitelji bili su sudac i rektor Blaž Lukšin (u. 1451) i brat mu sudac i pisac u Hrvatskoj prve poznate veterinarske rasprave Jacobello. Blaževi unuci Jerolim i Nikola utemeljili su 1487. Kaštel Vitturi (Kaštel Lukšić). Posljednji muški potomak te grane obitelji bio je Jerolim Ivanov (u. 1657). Njegov stric Nikola (u. 1617) oženio se Lukrecijom, baštinicom roda Quarco, pa je njihov sin Ivan (u. 1617) nosio prezime Quarco Vitturi. Ivanov sin Franjo (u. 1679) bio je posljednji muški potomak obitelji, a kći Katarina (u. 1678) udala se 1650. za Jerolima Michielija iz Postira na Braču pa su od tada njihovi potomci nosili prezime Michieli Vitturi. Do danas je, na južnoj strani trogirskih zidina, sačuvana kula obitelji Vitturi.
