struka(e):
ilustracija
VISLA u Krakovu

Visla (poljski Wisła [v’i'sła]), glavna rijeka u Poljskoj, najdulji pritok Baltičkoga mora; duga 1047 km; porječje obuhvaća 194 424 km²; pripada mu 54% poljske riječne mreže. Nastaje u Zapadnim Beskidima spajanjem Crne, Bijele i Male Visle. Do izlaza iz Zapadnih Beskida Visla je brza planinska rijeka, a nizvodno od ušća Przemsze (kraj Krakova) ravničarska rijeka. Teče prema sjeveru jugoistočnim podnožjem Góry Świętokrzyskie, nedaleko od Varšave skreće prema zapadu, a nizvodno od ušća Brde ponovno prema sjeveru; probija se kroz brežuljkast morenski kraj (Baltička uzvisina) i ulijeva u Gdański zaljev, odnosno Vislanski zaljev. Oko 50 km od mora dijeli se na rukav Nogat, Elbląšku Vislu i Gdańsku (danas Mrtvu) Vislu, koji tvore deltu. Istočno od Gdańska probila je Visla 1840. novo ušće (Wisła Śmiała); god. 1894. otvoreno je sadašnje glavno ušće (Przekop). Najviši je vodostaj u proljeće i u rano ljeto; razlike vodostaja iznose 2 do 9 m. Početkom ljeta česte su poplave. Zaleđena je od kraja studenoga do početka ožujka. Glavni su pritoci s desna Dunajec, Wisłoka, San, Wieprz, Bug s Narewom, Wkra, Drwęca, a s lijeva Nida, Radomka, Pilica, Bzura i Brda. Visla je plovna do Krakova, 940 km od ušća. Bydgoszczkim kanalom spojena je s Odrom, a preko Buga i Narewa s Pregoljom (Mazurski kanal), Njemenom (Augustówski) i Dnjeprom (Dnjeparsko-buški). Iza Neve Visla je vodom najbogatija rijeka u slijevu Baltičkoga mora. Prosječni godišnji protok kraj Krakova iznosi 84 m³/s, kraj Varšave 590 m³/s, u blizini ušća 1080 m³/s. Visla je glavna hidroenergetska baza Poljske; u njezinu porječju izgrađeno je nekoliko hidroelektrana (velike su na pritoku Dunajec). Visla se iskorištava i za umjetno natapanje. Na Visli leže gradovi Krakov, Varšava, Płock, Toruń, Bydgoszcz i dr.

Citiranje:

Visla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/visla>.