Visconti, Ennio Quirino

Visconti [visko'~], Ennio Quirino, talijanski klasični arheolog (Rim, 1. XI. 1751Pariz, 7. II. 1818). Doktor kanonskog i rimskoga prava, radio u Vatikanskoj knjižnici, 1784. naslijedio oca, Giovannija Battistu Antonija Viscontija, na mjestu kustosa Kapitolijskoga muzeja u Rimu i papinskoga prefekta za starine. S ocem je započeo, a sam dovršio katalog papinske zbirke starine (Piov i Klementov muzej – Museo Pio-Clementino, I–VII, 1782–1807). Od 1798. ministar unutarnjih poslova te konzul Rimske Republike, a nakon ponovne uspostave papinske vlasti u Rimu emigrirao je u Pariz, gdje je 1799. postao kustosom antičke zbirke u Louvreu; od 1803. bio član i profesor Francuskog instituta. Posebno se bavio grčkom i rimskom ikonografijom te grčkim i rimskim kiparstvom za koje je bio vodeći stručnjak svojega doba. Ostala značajnija djela: Kiparstvo u palači vile Borghese (Sculture del palazzo della Villa Borghese, I–II, 1796), Grčka ikonografija (Iconographie grecque, I–III, 1811), Rimska ikonografija I. (Iconographie romaine I, 1817).

Visconti, Ennio Quirino. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64810>.