Vijetnam

ilustracija
VIJETNAM, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12

Vijetnam (Cộng hòa xã hội chủ nghĩa Việt Nam; Socijalistička Republika Vijetnam), država u jugoistočnoj Aziji, između Kine na sjeveru (duljina granice 1281 km), Južnokineskoga mora na sjeveroistoku (zaljev Tonkin), istoku i jugu, Tajlandskog ili Sijamskoga zaljeva na jugozapadu, Laosa na sjeverozapadu i zapadu (2130 km) te Kambodže na jugozapadu (1228 km); obuhvaća 331 212 km².

Prirodna obilježja

Vijetnam se pruža u meridijanskom smjeru u duljini od približno 1650 km, dok mu širina od obale Južnokineskoga mora prema unutrašnjosti iznosi od 50 do 500 km. Sastoji se od planinskoga dijela na sjeveru i zapadu te od nizinskoga na istoku i jugozapadu. Više od 1000 km dugo gorje koje se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku ispresijecano je dubokim riječnim dolinama i razdijeljeno u usporedne lance. U južnom dijelu, gorja imaju karakter masiva s prostranim visoravnima. Najviši je ispon na sjeveru Fan Xi (Si) Pan (3143 m; najviši vrh zemlje), a na jugu Chu Yang Sin (2405 m). Planinski dio (planine više od 1000 m obuhvaćaju 15% površine) građen je uglavnom od granita, bazalta, kristaličnih škriljevaca, pješčenjaka i vapnenaca (pojava krša). Nizinski dio čini područje rijeke Hong Song (Sông Hồng, Songkoi ili Crvena rijeka) na sjeveru (regija Bac Bo), uska obalna nizina uz Južnokinesko more na istoku i velika delta Mekonga na jugozapadu (Nam Bo; 40 000 km²). Zbog velike količine nanosa, delta Crvene rijeke (površina oko 16 700 km²) vrlo je plodna; godišnje se u more proširi za približno 100 m. Duljina obale iznosi 3260 km. Vijetnamu pripada oko 3000 otoka i otočića u Tonkinskom zaljevu, a otočne se skupine pružaju i uz jugoistočnu i jugozapadnu obalu.

Klima je kišna tropska. U vezi s pružanjem Vijetnama od sjevera prema jugu, s visokim planinskim bilima i smjenom monsuna, znatne su klimatske razlike. Sjeverni Vijetnam, koji je zimi pod utjecajem vlažnoga sjeveroistočnoga monsuna, a ljeti jugozapadnoga monsuna, ima klimu s četiri godišnja doba, a južni Vijetnam zbog slabijeg utjecaja monsuna ima suho i kišno razdoblje, s neznatnim kolebanjima temperature tijekom godine. Srednja je siječanjska temperatura u nizinskim dijelovima od 16,1 °C (Lao Cai na krajnjem sjeveru) do 25 °C (Ho-Ši-Min). Srednja srpanjska temperatura svugdje je visoka (26 do 28,9 °C). Najviše oborina (oko 85 do 90%) padne na cijelom teritoriju Vijetnama za jugozapadnoga monsuna, koji puše od travnja, odnosno od svibnja do listopada. U razdoblju od srpnja do studenoga česta je pojava tajfuna. Najveći dio Vijetnama prima godišnje 1500 do 2000 mm oborina, mjestimično 3000 do 3500 mm (visoko planinsko područje).

U gustoj riječnoj mreži prevladavaju planinske rijeke s mnogobrojnim brzicama i vodopadima. Planinske rijeke imaju najviši vodostaj u jesen i zimi, a nizinske ljeti. Najveća je rijeka u sjevernom dijelu Hong Song, plovna od ušća do grada Viet Tri, a u južnom dijelu Mekong, plovna od ušća do grada Phnom Penha u Kambodži (za visoka vodostaja i do Vientianea u Laosu); od cijeloga toka rijeke Hong Song Vijetnamu pripada 510 km, a od Mekonga 220 km.

Znatan je dio Vijetnama pod šumom (43,8% teritorija). Vazdazelena tropska šuma pokriva planinske pristranke do 700 m na sjeveru, odnosno 1300 m na jugu. Na višim staništima raširena je vazdazelena suptropska šuma, a mjestimično i listopadne šume umjerenoga pojasa. Nizine prekrivaju bambusova džungla, travnjaci i rižišta. Obrađeno je 28,5% površine. Obala je obrasla kokosovim palmama.

Stanovništvo

S 85 154 900 st. (2007) Vijetnam se ubraja u najmnogoljudnije države svijeta. Prosječna je gustoća naseljenosti 257 st./km² (2007). Dva su izrazito gusto naseljena područja: na sjeveru dolina i delta rijeke Hong Song (1238 st./km²), a na jugu delta Mekonga (432 st./km²). Naseljenost uskog obalnog pojasa također je znatna (oko 200 st./km²). Napučenost se smanjuje prema planinskomu dijelu u unutrašnjosti (36 st./km²). U Vijetnamu žive Vijetnamci (Viet ili Kinh; 86,2%), naseljeni uglavnom u nizinama i područjima delta rijeka, te pripadnici mnogobrojnih azijskih naroda: Tai (3,6%), Muong (1,5%), Kmeri (Khmeri, 1,4%), Hoa (1,1%), Nung (1,1%) i dr. Službeni je vijetnamski jezik. Stanovnici su budisti (49,2%), pripadnici novih religija (11,3%) i tradicionalnih vjerovanja (8,5%), kršćani (8,3%), ateisti (20,4%) i dr. Stanovništvo raste po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,3% (2002–07), što je rezultat podjednakoga prirodnog priraštaja i u znatno manjoj mjeri negativne migracijske bilance. Zbog velikoga broja djece po obitelji (žene su 1975. u prosjeku rađale 5,8 djece), uvedene su sankcije za više od dvoje djece u obitelji pa je natalitet znatno smanjen (2,3 djece u 2001); god. 2005. natalitet je iznosio 17,1‰, mortalitet 6,2‰, a prirodni priraštaj 10,9‰. Smrtnost je dojenčadi 26,8‰. U dobi je do 14 god. 33,1%, od 15 do 59 god. 58,9%, a starije je od 60 god. 8,0% stanovništva. Očekivano trajanje života iznosi 74,3 god. za žene, a 68,5 god. za muškarce (2008). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu radi 53,9%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 19,5%, a u uslužnim djelatnostima 26,6% zaposlenoga stanovništva (2007). Nepismeno je 6% stanovništva starijeg od 15 god. (2003). Sveučilišta su u Hanoiju, Ho-Ši-Minu, Da Nangu i dr. Glavni je grad Hanoi (Hà Nội, 3 289 300 st., 2008), a najveći je Ho-Ši-Min (Hồ Chí Minh, 6 347 000 st.); ostali su veći gradovi (2008) Haiphong (Hải Phòng, 1 827 700 st., šire gradsko područje) i Da Nang (Đà Nẵng, 805 400 st.). U gradovima živi 27,4% st. (2007).

Gospodarstvo

Nakon državnog ujedinjenja 1976., gospodarstvo se razvijalo na socijalističkim načelima, s osloncem na Sovjetski Savez. Od 1986. provodi se postupna ekonomska liberalizacija. Trgovinski embargo SAD-a, nametnut nakon Vijetnamskoga rata, ukinut je 1994. Uključivanje u svjetsko gospodarstvo potvrđeno je članstvom u ASEAN-u (1995) i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (2007). Vrijednost BDP-a povećana je sa 6,2 milijarde USD (1989) na 220,4 milijarde USD (2017); BDP po stanovniku uvećan je s približno 94 USD (1989) na 2290 USD (2017). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 20,7% (2010) na 8% (2017). Stopa nezaposlenosti je 2,2% (2017). U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (oko 44%), a zatim industrijski (39%) i poljoprivredni (17%). Otvaranje zemlje prema inozemstvu potaknulo je razvoj turizma, s godišnjim prihodom od 17,7 milijarda USD (2016). Među prirodnim bogatstvima ističu se fosfati, ugljen, nafta, boksit, drvo i hidroenergetski potencijali. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju riža, kava, guma, pamuk, čaj, papar, soja, šećerna trska, banane, perad i riba. Glavninu industrijske ponude čine hrana, obuća, građevinski strojevi, čelik, ugljen, cement, staklo, nafta, proizvodi od drva i papir. Godine 2017. vrijednost izvoza je 214 milijarda USD, a uvoza 211 milijarda USD. U izvozu prednjače odjeća, obuća, elektronički i drvni proizvodi, nafta, riba, riža, kava, guma i čaj, dok se najviše uvoze strojevi i industrijska oprema, naftni derivati, kemikalije, čelik, vozila i tekstil. Najviše izvozi u SAD (20,1%), Kinu (14,5%), Japan (8%) i Južnu Koreju (6,8%). Uvozi se najviše iz Kine (25,8%) i Južne Koreje (20,5%), te Japana (7,8%). Veličina javnoga duga je 58,2% BDP-a (2017).

Promet

Duljina cestovne mreže iznosi 151 632 km (2006), od čega je asfaltirano 42,5%. Željeznička mreža duga je 2671 km (2004); glavna je pruga koja povezuje sjever (Hanoi) i jug (Ho-Ši-Min) zemlje prolazeći duž obale (Vinh, Hue, Da Nang, Nha Trang i dr.). Hanoi je željezničkom prugom povezan i s kineskom željeznicom (za Kunming i Nanning). Duljina unutrašnjih plovnih puteva iznosi 37 312 km, od čega je 43% plovno za brodove tonaže veće od 50 brt. Najveću važnost imaju plovni rukavi u delti Mekonga te rijeke sjevernog Vijetnama. Morske luke imaju velik porast prometa roba; dok je 1995. bilo pretovareno 14,5 mil. t tereta, 2006. pretovareno je čak 39,0 mil. t. Glavne su morske luke Haiphong (13,7 mil. t, 2006), Ho-Ši-Min (Saigon; 13,3 mil. t), Quang Ninh (3,7 mil. t), Quy Nhon (2,7 mil. t), Da Nang (2,4 mil. t), Nghe An, Nha Trang i Can Tho. U posljednjih deset godina broj se putnika u zračnom prometu utrostručio; 2006. prevezeno je 7,4 mil. putnika. Međunarodne zračne luke imaju Hanoi (Noi Bai), Ho-Ši-Min (Tan Son Nhat) i Da Nang.

Novac

Novčana je jedinica dong (đồng; đ, VND); 1 dong = 100 haoa.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnjega Vijetnama mogu se pratiti od prapovijesti. U II. tisućljeću pr. Kr. na području Vijetnama javilo se nekoliko brončanodobnih kultura, među kojima se posebno ističu kulture Phung-nguyen (2000. do 1400. pr. Kr.) i Dong Son (Đông Sơn; 1000. do I. st. pr. Kr.). Pod utjecajem Indije i Kine razvilo se na području današnjega Vijetnama nekoliko feudalnih državnih tvorevina, među kojima se posebno isticalo kraljevstvo Van Lang (Văn Lang) u sjevernom Vijetnamu. U III. st. pr. Kr. na područje sjevernog Vijetnama doseljavali su se iz južne Kine predci današnjih Vijetnamaca, koji su tijekom III. st. pr. Kr. postupno osvajali kraljevstvo Van Lang te na njegovim ruševinama uspostavili kraljevstva Au Lac (Ǎu Lac; oko 210. pr. Kr.) te Nam Viet (Nam Viêt; oko 207. pr. Kr.). Za starije (»zapadne«) dinastije Han, Kina je 179. pr. Kr. osvojila Au Lac, a već 111. pr. Kr. i Nam Viet, čime je započela gotovo desetostoljetna vladavina Kine u sjevernom Vijetnamu, koji je bio uređen kao kineska provincija. Južni i središnji Vijetnam imali su drukčiju sudbinu. Dok se južni Vijetnam od I. do VI. st. nalazio u sastavu kmerskoga carstva Funan sa središtem u delti rijeke Mekong, središnji su se dijelovi Vijetnama od IV. st. nalazili u sastavu kraljevstva Čampa. Premda je protiv kineskih vlasti izbijalo nekoliko ustanaka, od kojih su najpoznatiji ustanci sestara Trung (Trưng; 39/40–43) i ustanak ratnice Trieu (Triêu; III. st.), tek je 939. ustankom Ngo-Quyena (Ngô Quyên; 939–944) i bitkom kraj rijeke Bach Dang bila zbačena kineska vlast, što je omogućilo Ngo-Quyenu da se okruni za prvoga kralja Dai Vieta (Đai Viêt: Veliki Vijetnam). Iako je kraljevstvo Dai Viet za vladavine dinastije Ngo (Ngô; 939–980) bilo u vazalnom odnosu prema Kini, taj položaj nije omeo kralja Ding-bo-Linha (Đinh Bô Linh; 968–980) da ojača središnju kraljevsku vlast po uzoru na susjedno Kinesko Carstvo, te da započne sa širenjem teritorija na štetu susjednoga kraljevstva Čampa. Za rane dinastije Le (Lê; 980–1009) i dinastije Li (Ly; 1009–1225) bila je centralizirana i profesionalizirana uprava, a vladar Li Thanh Tong (Ly Thanh Tông; 1054–72) prvi je nosio titulu cara Velikoga Vijetnama (Dai Viet), što je ostalo ime vijetnamskoga carstva sve do 1804. Daljnje jačanje Dai Vieta privremeno su zaustavili kambodžanski vladar Surjavarmana II. (1113–50), koji je osvojio Vijetnam, te nekoliko navala Mongola (1075–77., 1257. i 1285–88). Za dinastije Tran (Trân; 1225–1400), koja je stvorila snažnu vojsku, i za kasnije dinastije Le (1428–1788) nastalo je zlatno doba svekolikoga razvoja, koje je privremeno prekinula kineska okupacija 1407–28. pod dinastijom Ming. Dai Viet ponovno je ojačao pod dinastijom Le te se proširio na jug na račun Čampe, koju je 1471. anketirao, te privremeno, na račun Kambodže. Unatoč razvoju, od XVI. do XVIII. st. Dai Viet potresale su dinastičke borbe te je zemlja stvarno bila podijeljena između plemićkih obitelji Trinh, na sjeveru, i Nguyen (Nguyên), na jugu. Sukobe između tih obitelji, od kojih se posebno ističe rat 1627–73., podržavale su europske zemlje, poput Francuske i Portugala, koje su se pokušale učvrstiti na području današnjega Vijetnama. Istodobno, dok se Dai Viet širio na ostatak kraljevstva Čampa i deltu Mekonga (od 1650. do 1760), zemlju su potresali seljački ustanci, od kojih je najznačajniji bio onaj braće Tay-Son (Tây Sơn; Nguyen-Hue, Nguyen-Nhac, Nguyen-Lu; tzv. ustanak zapadnih planina, 1771–86), koji je srušio vlast obitelji Trinh i Nguyen i dinastije Le te se jedan od vođa ustanka, Nguyen-Hue, 1788. proglasio carem (Quang-Trung). God. 1792–93. porazio ga je posljednji preživjeli član obitelji Nguyen, Nguyen-Anh, koji se uz francusku potporu 1802. proglasio carem (Gia-Long, do 1820) te promijenio zemlji ime u Anam. U drugoj polovici XIX. st. u Vijetnam počinju prodirati Francuzi, koji su osvojili Cochinchineu 1858–67. i pretvorili ju u koloniju, a 1883/84. uspostavili protektorat nad Anamom i Tonkingom. God. 1888. područje današnjega Vijetnama bilo je sjedinjeno s Kambodžom i Laosom (od 1893) u Francusku Indokinu, u sastavu koje je bilo sve do 1946. Dok su Cochinchine i Tonkin bili stavljeni pod izravan francuski nadzor, u Anamu je i dalje na vlasti bio car. Potkraj XIX. st. počela se javljati oporba protiv francuske vlasti, koju su činili mladi Vijetnamci mahom školovani u Francuskoj, a koja je zahtijevala proglašenje novoga ustava i veću unutarnju autonomiju. Nakon I. svjetskog rata pokret za vijetnamsku autonomiju još je više ojačao. God. 1923. bila je osnovana Omladinska liga novoga Vijetnama (od 1925. Udruženje vijetnamske revolucionarne omladine), 1924. je Ho-Ši-Min (Hô Chi Minh) u Guangzhou (Kanton) osnovao Savez revolucionarne mladeži Vijetnama, a 1927. u Hanoiju je u tajnosti bila osnovana Vijetnamska nacionalna stranka pod vodstvom mladoga učitelja Nguyen Thai Hoka (Nguyên Thai Hôc), koji je bio pod velikim utjecajem Sun Jat-sena i kineskoga Kuomintanga. Nakon mnogobrojnih incidenata koji su izbijali zbog surovog iskorištavanja radne snage na plantažama, pod vodstvom Vijetnamske nacionalne stranke 1930. izbio je u Tonkinu ustanak, koji se proširio na ostatak zemlje i iste godine bio brutalno ugušen, a njegov vođa Nguyen Thai Hok pogubljen. Te godine osnovana je Komunistička partija Indokine, na čelu s Ho-Ši-Minom, čija je pobuna također bila brutalno okončana. Premda je francuski kolonijalni pritisak popustio za vladavine Narodne fronte u Francuskoj (1936–37), nakon pada Narodne fronte on je bio obnovljen. Za II. svjetskog rata Vijetnam se nalazio pod japanskom okupacijom na temelju sporazuma s Pétainovom vladom sa sjedištem u Vichyju od 9. XII. 1941. Japanski okupacijski režim zadržao je sav aparat francuske kolonijalne uprave. Iste godine bila je osnovana Liga za neovisnost Vijetnama (Viet-minh), na čelu s KP Indokine, koja je predvodila borbu za nacionalno oslobođenje. Njihove su snage tijekom 1942. gotovo u potpunosti eliminirale japanske okupacijske vlasti, tako da se do kraja 1944., kada je u prosincu bila osnovana Vijetnamska oslobodilačka armija, djelatnost Viet-minha svela na manje lokalne akcije. Računajući na mogućnost savezničke akcije, Japanci su početkom ožujka 1945. razoružali francuske snage, raspustili francuski kolonijalni aparat te 10. III. 1945. uspostavili Vijetnam kao neovisnu carevinu.

Nakon poraza Japana, Viet-minh je uspostavio nadzor nad sjevernim dijelom Vijetnama; bila je osnovana privremena vlada (16. VIII. 1945) pod vodstvom Ho-Ši-Mina te je 2. IX. 1945. bio proglašen DR Vijetnam (tzv. Sjeverni Vijetnam; 1946. predsjednik republike postao je Ho-Ši-Min, na vlasti je bio do smrti 1969). Francuska je pokušala obnoviti svoju vlast i njezine su trupe 1945–46. zauzele dijelove južnog Vijetnama (Cochinchineu i dr.). Od kraja 1946. izbijali su veći sukobi između francuskih snaga i vojske DR Vijetnama (tzv. Indokineski rat). Južnovijetnamski teritorij pod francuskim nadzorom stekao je u lipnju 1949. status pridružene države (Vijetnam) u sastavu Francuske unije, a na prijestolje je bio vraćen car Bao-Dai (Bao Đai). Nakon francuskog poraza kraj Dien Bien Phua, u Ženevi je 21. VII. 1954. bio postignut međunarodni sporazum o privremenoj podjeli Vijetnama (s predviđenim održavanjem slobodnih izbora i mogućnošću ujedinjenja). Na sjeveru je održan DR Vijetnam, dok je na jugu 26. X. 1955. bila proglašena Republika Vijetnam (tzv. Južni Vijetnam), u kojoj je vlast preuzeo general Ngo Dinh Diem (Ngô Đinh Diêm; srušen je pučem u studenome 1963). SAD je vojno podržavalo Diemov režim nastojeći ga održati kao geopolitičku protutežu komunističkom Sjevernom Vijetnamu. Početkom 1959. došlo je do prvih akcija geriljskih skupina u Južnom Vijetnamu; njihovu je borbu od svojega osnutka (20. XII. 1960) predvodila prokomunistička Fronta nacionalnog oslobođenja (FNO; Vietkong), pomagana od Sjevernoga Vijetnama. Od 1963. bilo je više državnih udara u Južnom Vijetnamu. U kolovozu 1964. SAD je započeo bombardiranje Sjevernoga Vijetnama, a od početka 1965. i kopnenim je snagama pomagao održanje južnovijetnamskoga režima (→ vijetnamski rat). Državnim udarom u lipnju 1965. vlast u Južnom Vijetnamu preuzeo je Nguyen Van Thieu (Nguyên Văn Thiêu; 1967. postao je predsjednik). Nakon Ho-Ši-Minove smrti (1969) predsjednik Sjevernoga Vijetnama postao je Ton Duc Thang (Tôn Đưc Thăng). Nakon mirovnoga sporazuma u siječnju 1973. uslijedilo je američko vojno povlačenje; potom su bili obnovljeni sukobi u Južnom Vijetnamu, koji su okončani u travnju 1975. pobjedom FNO-a. Uslijedilo je državno ujedinjenje te je 2. VII. 1976. proglašena Socijalistička Republika Vijetnam (od 1977. članica je UN-a); Ton Duc Thang postao je predsjednik (na vlasti je bio do ožujka 1980). God. 1977. Vijetnam je proglasio isključivi gospodarski pojas u širini od 200 morskih milja te je s Kinom i više drugih regionalnih država u sporu oko morskih granica (→ južnokinesko more). Pogoršani odnosi s režimom u Kambodži (preimenovanoj u Kampućiju) rezultirali su potkraj 1978. vijetnamskom vojnom intervencijom i uspostavom nove vlasti. God. 1979. došlo je do pograničnih sukoba s Kinom (ponovno 1987–88). Savezništvo sa SSSR-om potvrđeno je potkraj 1970-ih ustupanjem baze Cam Ranh sovjetskoj ratnoj floti. Regionalnoj stabilnosti vodilo je vijetnamsko vojno povlačenje iz Kambodže (1989), uključivanje u ASEAN (1995) te sporazumijevanje s Tajlandom o morskoj granici (1997). Tijekom 1997–2006. predsjednik je bio Tran Duc Luong (Trân Đưc Lương). God. 2000. s Kinom je postignut sporazum o kopnenoj granici i o razgraničenju u Tonkinskom zaljevu. S Rusijom je 2001. zaključen sporazum o sigurnosti i suradnji. Početkom 2000-ih postupno se normaliziraju odnosi sa SAD-om. Održana je jednopartijska komunistička vladavina; od siječnja 2011. vođa KP je Nguyên Phú Trong (od 2006. predsjednik je Nguyên Tan Dung, od 2011. predsjednik države je Troung Tan Sang). Održana je jednopartijska komunistička vladavina; od siječnja 2011. vođa KP-a je Nguyên Phú Trong (reizabran je 2016), od 2016. premijer je Nguyễn Xuân Phúc, a predsjednik republike bio je Trần Đại Quang (umro je u rujnu 2018). Pregovori s Rusijom o obnovi vojne suradnje vode se od početka 2018 (ruska flota većinom je napustila bazu Cam Ranh nakon raspada SSSR-a, te je 2002. zatvorila preostale instalacije; od početka 2014. Rusija obnavlja služnosti u bazi).

Politički sustav

Prema ustavu od 15. IV. 1992. Vijetnam je republika, unitarna država s jednostranačkim sustavom. Predsjednik republike na čelu je države, bira ga Narodna skupština između svojih članova za razdoblje od 5 godina. Predsjednik republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga te predsjeda Vijećem nacionalne obrane i sigurnosti. Izvršnu vlast ima vlada na čelu s predsjednikom vlade, kojega između svojih članova na prijedlog predsjednika republike bira Narodna skupština. Članove vlade na prijedlog predsjednika vlade potvrđuje Narodna skupština. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Narodna skupština, koja ima 493 zastupnika što ih biraju državljani izravno, na općim i tajnim izborima na mandat od 5 godina. Biračko pravo opće je i jednako, imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast ima Vrhovni narodni sud, lokalni narodni sudovi, vojni tribunal i ostali tribunali. Administrativno, država je podijeljena na 58 pokrajina, koje se dijele na okruge, pokrajinske gradove i gradove te 5 općina. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 2. rujna (1945).

Vijetnam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64602>.