struka(e):
Vignola
talijanski graditelj i teoretičar arhitekture
Rođen(a): Vignola kraj Modene, 1. X. 1507.
Umr(la)o: Rim, 7. VII. 1573.

Vignola [vińɔ:'la] (pravo ime Jacopo Barozzi), talijanski graditelj i teoretičar arhitekture (Vignola kraj Modene, 1. X. 1507Rim, 7. VII. 1573). Kao sljedbenik antičke arhitekture zajedno sa svojim suvremenikom A. Palladiom začetnik je klasicizma. Radio u Parizu i Fontainebleauu (1541–43), potom u Bologni gdje je, među ostalim, radio na projektu za pročelje crkve sv. Petronija. God. 1546. stupio je u službu vojvode Farnesea u Parmi, a kada je pripadnik te obitelji postao papa (Pavao III.), radio je od 1550. u Rimu za njega i papu Julija III. Izgradio je palaču Farnese u Capraroli kraj Viterba (1559–73), jedno od najvrjednijih ostvarenja manirističke arhitekture i palaču Farnese u Piacenzi (oko 1560., nedovršena). Upravljao radovima na bazilici sv. Petra u Rimu (1564–73), gdje je započeo i svoje glavno djelo, crkvu Il Gesù (oko 1568), koja je svojim rasporedom prostora preteča baroka i prauzor svim isusovačkim crkvama (pročelje završio G. della Porta). Izradio je nacrte za crkvu u Escorialu (1572., neizvedeno). Za razvoj arhitekture važno je njegovo teorijsko djelo Pravila pet arhitektonskih slogova (Regola delli cinque ordini d’architettura, 1562).

Citiranje:

Vignola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vignola>.