Vidović, Veseljko, hrvatski pjesnik (Vrgorac, 15. IV. 1941). Hrvatski jezik i zemljopis diplomirao 1965. na Pedagoškoj akademiji u Zadru. Bio je nastavnik, tehnički urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske i novinar. U književnosti se javio potkraj 1950-ih pjesmama, novelama, feljtonima, putopisima i aforizmima u Slobodnoj Dalmaciji, Poletu, Mogućnostima, Republici, Dometima i dr. U početku bio pod utjecajem F. Garcíje Lorce i A. B. Šimića (Žeđ, 1967), potom pisao pjesme aforističnog izričaja, s temama zavičaja, ljubavi i djetinjstva (Ožiljci prostora i vremena, 1969; Vatra kamena, 1970), a potonje zbirke zaokupljene su filozofskom dimenzijom propitujući rezignativna stanja i uzaludnost bivanja (Letjeti svugdje, 1990). U zbirkama Preko uma obruč (1973), Ocvjetana zemlja (1994) i Dalmacija, srce Hrvatske (1996) njeguje oblik haikua.
