Vidan, Ivo, hrvatski književni povjesničar, teoretičar i kritičar (Zagreb, 24. I. 1927 – Zagreb, 26. III. 2003). Studij anglistike i filozofije završio 1950. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1956. na Sveučilištu u Nottinghamu doktorirao disertacijom o J. Conradu. God. 1953–61. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, potom na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je stekao zvanje redovitoga profesora te bio predstojnik Katedre za englesku književnost. Gostovao je na uglednim američkim sveučilištima (Yale, Columbia). Bio je član uredništva nekoliko domaćih i inozemnih časopisa (Conradiana, Journal of Modern Literature, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, Književna smotra). Surađivao je u američkom časopisu World Literature Today, gdje je objavljivao prikaze novoobjavljenih naslova hrvatskih autora. Eseje i studije na hrvatskom i engleskom jeziku objavljivao je u domaćoj i inozemnoj periodici te u knjigama. Nepouzdani pripovjedač: postupak i vizija u djelima triju modernih generacija (1970) i Romani struje svijesti – James Joyce: Uliks, William Faulkner: Buka i bijes (1971) potvrdile su Vidanov autoritet vrsnoga poznavatelja angloameričkog modernizma i suvremene teorije pripovijedanja. Drugo područje njegova znanstvenog interesa obuhvaćaju komparatističke analize hrvatsko-angloameričkih književnih veza, u koje je uveo novi, intertekstualni pristup (Tekstovi u kontekstu: odjeci i odnosi u novijoj književnosti, 1975; Engleski intertekst hrvatske književnosti, 1995). Posljednja knjiga, Tumačiti auru: anglističke, kroatističke i treće teme, objavljena je posmrtno (2003).
