ut pictura poesis [~ pi'ktura poe:'zis] (lat.: neka poezija bude kao slika), jedno od vodećih načela poetike rimskog retoričara Horacija (Pjesničko umijeće). Po tom se načelu poezija treba služiti tehnikama opisivanja, čime pjesnički postupak preuzima obilježja slikarske tehnike, pa se dokida razlika između jezičnih i slikovnih umjetnosti. Zamisao se vezuje još za grčkog pjesnika Simonida, ali je tu ideju o sličnosti dviju umjetnosti u načelo pretvorio tek Horacije. U klasicizmu su to stajalište preuzeli neki od vodećih poetičara i estetičara (primjerice A. G. Baumgarten). G. E. Lessing donio je prvu sustavnu kritiku tog načela u raspravi Laokoon: o međama likovnih umjetnosti i pjesništva (1766). Prema Lessingu slikarstvo je prostorno, što znači da se recepcija svih dijelova i aspekata umjetnine odvija istodobno, a pjesništvo je vremenska umjetnost koja cjelinu djela objelodanjuje postupno. Novije tumačenje tog odnosa donio je američki teoretičar W. J. Thomas Mitchell u knjigama Ikonologija: slika, tekst, ideologija (Iconology: Image, Text, Ideology, 1986) i Teorija slike: eseji o verbalnoj i vizualnoj reprezentaciji (Picture Theory: Essays on Verbal and Visual Representation, 1994).
