struka(e):

utopisti, tvorci utopijskih koncepcija društva (→ utopija). Ideje o idealnom društv. poretku uvijek su bile izraz vremena i društv. okolnosti u kojima su nastajale te teorijskih stajališta pojedinih mislilaca. Tako je Platon izložio idealnu konstrukciju drž. poretka u kojem vladateljska funkcija pripada filozofima, dok je Th. More zamisao o idealno uređenom životu ljudske zajednice, nastalu u specifično engl. uvjetima XVI. stoljeća, izložio u djelu O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji (1516). U tom je razdoblju T. Campanella u djelu Grad Sunca (1623) izložio načela idealne države u kojoj će biti prevladano zlo privatnoga vlasništva i iz njega proizašli egoizam, a F. Bacon je u Novoj Atlantidi (1627) projicirao sliku sretnoga društva na osnovama pobjedonosnoga znanstv. uma. U razdoblju prosvjetiteljstva, Francuske revolucije, industr. revolucije i uspona modernoga industr. društva javio se cijeli niz utopijskih vizija, mislilaca i djela u kojima se istodobno kritički promišljaju nepovoljne soc. posljedice industr. civilizacije i predlažu idealni alternativni modeli društva, s potpuno ozbiljenim načelima jednakosti, slobode i bratstva. Njihove se teorije i zamisli ugl. označuju kao → utopijski socijalizam. Neki od najznačajnijih utopijskih mislilaca i djela iz toga niza jesu: Morelly (Zakonik prirode, 1755), G. B. de Mably (O zakonodavstvu ili Načela zakona, 1776), F. N. Babeuf (Manifest Jednakih – Le Manifeste des Égaux, 1796), R. Owen (Govor stanovnicima New Lanarka – Address to the Inhabitants of New Lanark, 1816), C. H. de Saint-Simon (O industrijskom sustavu, 1820–23; Novo kršćanstvo, 1825), F. Buonarroti (Urota za jednakost nazvana Babeufova, 1828), Ch. Fourier (Novi industrijski i društveni svijet, 1829), E. Cabet (Putovanje u Ikariju, 1840), Alexandre Théodore Dézamy (Zakonik zajednice – Code de la communauté, 1842), W. Morris (Vijesti iz Nigdine, 1891) i dr. Zbog totalitarnih izobličenja »duha utopije« i totalitarnih formi ozbiljenja utopijskih zamisli, u XX. st. pojavile su se tzv. negativne utopije ili distopije, koje pokazuju krajnje posljedice do kojih može dovesti instrumentalizacija utopijskih konstrukcija, kao i instrumentalizacija znanosti u službi totalitarne ideologije. Ta tendencija dolazi do izražaja već potkraj XIX. st. u djelu H. G. Wellsa Vremenski stroj (1895), a potom još rječitije u djelima J. I. Zamjatina (Mi, 1924), A. L. Huxleya (Vrli novi svijet, 1932), G. Orwella (Životinjska farma, 1945; Tisuću devetsto osamdeset četvrta, 1949), A. A. Zinovjeva (Svijetla budućnost, 1978) i dr. Pisci distopija i tumači »kraja utopije« zauzeli su mjesto negdašnjih utopijskih mislilaca.

Citiranje:

utopisti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/utopisti>.