uto-aztečki jezici, porodica američkih indijanskih jezika koja se sastoji od sljedećih grana: numičke (npr. pajutski, šošonski), takičke (npr. kahuiljski, luiseño), pimičke (npr. pima-pagago, tepeuanski), tarakahitičke (npr. jezici jaki i tarahumaranski), koračolske (npr. kora, uičolski), aztečke (nahuatl, pipilski, itd.), te jezika hopi i tubatulabal, koji svaki za sebe tvore samostalne grane unutar uto-aztečke porodice. Uto-aztečki jezici govore se uglavnom u Meksiku i jugozapadnim državama SAD-a (većinom u unutrašnjosti). Gotovo svi su ugroženi ili pred izumiranjem (osobito u SAD-u), no tarahumaranski u Meksiku ima oko 85 000 govornika, a dijalekti nahuatla (po nekima samostalni jezici) zajedno imaju oko pola milijuna govornika (također u Meksiku). Neki lingvisti svrstavaju uto-aztečke jezike s tanoanskima (npr. kajova) u aztečko-tanoansku natporodicu (phylum), no ta pretpostavka nije općeprihvaćena.
