Ujević, Mate, hrvatski leksikograf i publicist (Krivodol kraj Imotskoga, 13. VII. 1901 – Zagreb, 7. I. 1967). Studirao jugoslavistiku, francuski, povijest te umjetnost u Ljubljani i Zagrebu, gdje je 1935. doktorirao tezom o J. Hraniloviću, o kojem je objavio monografiju. U Zagrebu je radio kao nastavnik Nadbiskupske klasične gimnazije (od 1926), upravitelj Hrvatskoga izdavalačkoga (bibliografskoga) zavoda 1941–45. te pomoćnik direktora LZ-a, koji je organizacijski usustavio. Bio je pokretač, glavni urednik ili ključni prinosnik niza temeljnih enciklopedijskih i bibliografskih pothvata: Hrvatske enciklopedije (1941–45), Bibliografije rasprava, članaka i književnih radova u časopisima Narodne Republike Hrvatske (1948–49), Pomorske enciklopedije (1954–64), Enciklopedije Jugoslavije (1955–71) i Bibliografskoga kataloga LZ (objavljivan 1956–2004). U međuratnom razdoblju istaknuti pripadnik hrvatskoga katoličkoga pokreta i suradnik njegovih periodika (1929–38. uređivao kulturnu rubriku Hrvatske straže), u svojim se publicističkim radovima zapaženo posvetio nacionalnoj tematici (pionirska knjiga Gradišćanski Hrvati, 1933) i kritici tadašnjih totalitarnih sustava (brošura Abesinija, 1935). Napisao je i raznoliko ocjenjivano autobiografsko pripovjedno djelo Mladost Tome Ivića (1928) i povijesni pregled Hrvatska književnost (1931), sastavio antologiju Hrvatske narodne pjesmarice (1938), više srednjoškolskih čitanki (1941–44) te kompendij Misli i pogledi A. G. Matoša (1955). Priredio je i djela J. Čedomila i Đ. Sudete (1943–44). Dobitnik je izraelskoga priznanja Pravednik među narodima. God. 1996. LZ je utemeljio nagradu »Mate Ujević« za iznimna postignuća na području enciklopedike i leksikografije.
