tuš (njem. Tusche, od tuschen: crtati tušem < franc. toucher: dirati; udarati, svirati; slikati < pučki lat. *toccare: udarati /u zvona/), suspenzija fino samljevenih pigmenata u vodenoj otopini arapske gume, šelaka, lateksa ili umjetnih smola topljivih u vodi (najčešće akrilne smole, odn. poliakrilata). Najviše se rabi crni tuš, kojemu je pigment vrlo fina čađa. Komercijalni tuš u boji rijetko sadrži obojene pigmente, obično je slabije kvalitete, s tintom na bazi različitih bojila u smjesi s akrilnom smolom. Tuš se mnogo rabio za tehničko crtanje, u izradbi idejnih, izvedbenih, radioničkih i drugih nacrta u arhitekturi, građevinarstvu, strojarstvu, brodogradnji. Današnja primjena elektroničkih računala u izradbi nacrta potisnula je uporabu tuša u tom području; tušem se, najviše za slobodno crtanje rukom ili ukrasno pisanje, služe umjetnici, grafičari, dizajneri i dr. – Tuš su poznavali Kinezi već u III. tisućljeću pr. Kr.; najstariji tuševi bili su suspenzije čađe, minija, cinobera, rjeđe zlata ili srebra. Kinezi su, uz Japance, dosegnuli najviši stupanj crtanja i slikanja tušem; u Europi se tuš primjenjuje od srednjeg vijeka.
