trgovački ugovor, ugovor što ga sklapaju među sobom trgovci u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih. Trgovci su uvijek trg. društva i trgovci pojedinci, a druge fiz. osobe ako tako određuje posebni propis (npr. o zaštiti potrošača, propisi koji uređuju neka slobodna zanimanja i sl.). Ako nije propisano što drugačije, na trgovačke se ugovore primjenjuju opći propisi obveznoga prava, koji vrijede i za ostale ugovore. U uređenju odnosa ugovornih strana trg. ugovora vrijedi široka autonomija, a granice su samo ustavna načela, prisilni propisi i moral društva. U odnosima iz trg. ugovora primjenjuju se trg. običaji i praksa ustanovljena između suugovaratelja (course of dealing) kao pretpostavljena volja ugovornih strana te oni imaju prednost u primjeni pred dispozitivnim pravilima propisa. U ispunjavanju obveze, trgovci moraju postupati s većom pažnjom nego ostale osobe (pažnja dobroga gospodarstvenika), a osobe koje se profesionalno bave nekom djelatnošću u skladu s pažnjom koja se očekuje od pripadnika te struke (pažnja dobroga stručnjaka). Sporove iz trg. ugovora rješavaju trg. sudovi. Trg. ugovori mogu biti imenovani i neimenovani. Prvi su oni koji su uređeni propisima, a potonji oni koji su se razvili u poslovnoj praksi i nisu uređeni propisima, pa se na njih primjenjuju prije svega trg. običaji.
