aerodinamički tunel

ilustracija
AERODINAMIČKI TUNEL, model zrakoplova u aerodinamičkom tunelu

aerodinamički tunel, uređaj za ispitivanje aerodinamičkih svojstava tijela, tj. za određivanje slike strujanja fluida te sila i momenata koji na tijelo (objekt u prirodnoj veličini ili njegov model) djeluju kada se ono nalazi u struji fluida (→ aerodinamička vaga; aerodinamičko ispitivanje). Ispitivanje se u prvom redu odnosi na zrakoplove i rakete ili na njihove dijelove, ali i na objekte koji nisu u vezi s aeronautikom (strujanje oko motornih vozila, brodskih nadgrađa, dalekovodnih stupova, televizijskih antena, zgrada, industrijskih dimnjaka).

Osnovni su dijelovi aerodinamičkog tunela uređaji za ujednačavanje brzine strujanja i smanjivanje turbulencije (saće, mreže, skretne lopatice), sapnica u kojoj se fluid, najčešće zrak, ubrzava do maksimalne brzine, ispitna sekcija gdje se postavlja objekt ili model, difuzor u kojem se brzina zraka smanjuje radi smanjivanja ukupnih energetskih gubitaka te snažni pogonski agregati koji posredstvom ventilatora stvaraju zračnu struju. Aerodinamički tunel može biti zatvorenog ili otvorenog tipa. Zatvoreni tip ima oblik savijene cijevi koja je ili potpuno zatvorena (zatvorena ispitna sekcija) ili je ispred i iza ispitne sekcije prekinuta (otvorena ispitna sekcija). U tom tipu tunela za sve vrijeme rada kruži isti zrak. U otvoreni tip aerodinamičkog tunela ulazi zrak iz atmosfere, protiskuje se kroz tunel i izbacuje u atmosferu. Ispitna sekcija može biti otvorena ili zatvorena.

Prema brzini zračne struje razlikuje se podzvučni aerodinamički tunel, u kojem se zračna struja stvara ventilatorom kojega obično tjera jaki elektromotor, zatim aerodinamički tunel u kojem je brzina zračne struje približno jednaka brzini zvuka (Machov broj 0,8 do 1,2), nadzvučni aerodinamički tunel (Machov broj do 5) i hiperzvučni aerodinamički tunel (Machov broj veći od 5), gdje se za stvaranje zvučne struje rabe posebni uređaji, naglo se iz spremnika ispušta stlačeni zrak itd. Veličina tunela obično se izražava ploštinom poprečnog presjeka ispitne sekcije. Protočni presjeci podzvučnih tunela mogu biti vrlo mali, npr. 0,3 m × 0,3 m, ali i toliki da se u tunel može postaviti zrakoplov u prirodnoj veličini. Izmjere nadzvučnih tunela znatno su manje od podzvučnih zbog velikog utroška energije. Snaga pogonskih agregata u velikim aerodinamičkim tunelima može biti i veća od 200 000 kW. Podzvučni tuneli rade kontinuirano, a nadzvučni i hiperzvučni uglavnom u kratkotrajnim ciklusima.

aerodinamički tunel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=621>.