struka(e): |
ilustracija
TORINO, pročelje palače Carignano, XVII. st., danas Museo del Risorgimento

Torino [tori:'no], grad i upravno središte istoimene talijanske pokrajine i regije Pijemont; 872 367 st. (2011); po broju stanovnika četvrti grad Italije. Leži na lijevoj obali rijeke Pad oko utoka Dore Riparije, na 239 m apsolutne visine. Izgrađen je pravilno. U starom dijelu grada ističe se Piazza Castello s palačom Madama, građenom u XII. i XIII. st. i s nekadašnjim kraljevskim dvorcem iz XVII. st. (sada muzej oružja i knjižnica); barokna palača Carignano, crkva San Lorenzo iz XVII. st.; katedrala San Giovanni Battista iz XV. st., palača Akademije znanosti iz XVII. st.; umjetnička akademija Albertina; crkva San Domenico iz XIV. st. Karakteristična je građevina Mole Antonelliana sa 167 m visokim tornjem (započet 1863); veliki park Valentino s dvorcem iz XVII. st. Dvorci savojske dinastije u gradu i okolici od 1997. su na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Torino ima sveučilište, koje je osnovano 1404., Politehničko sveučilište (osnovano 1859), Akademiju znanosti, koja djeluje od 1763., mnoge visoke škole i poznate knjižnice (Biblioteca nazionale, osnovana 1720., Biblioteca civica, osnovana 1869). U Torinu su nacionalni instituti elektronike, urbanizma i dr. Mnogobrojni muzeji (egiptološki, muzej renesanse, nacionalne kinematografije, automobilski) i galerije slika (Sabauda i dr.). Kazališta (Regio, Carignano, Stabile i dr.). Konzervatorij G. Verdi. Torino je drugi industrijsko-trgovački grad u Italiji. Industrija automobila (Fiat, Lancia), tekstila, umjetne svile, papira, motora i dijelova za zrakoplove i svemirske letjelice, aluminija, elektroničkih uređaja, cipela, čokolade, kave (Lavazza), alkoholnih pića (vermut proizvodnje Cinzano, Martini i Rossi) i dobrih vina; metalurgija; kemijska i grafička industrija. Osobito su važni međunarodni sajmovi (salon automobila i salon tehnike). Međunarodna zračna luka Caselle. – U okolici Torina održane su 2006. Zimske olimpijske igre. – Na području današnjega grada postojalo je već u III. st. pr. Kr. nekoliko manjih naselja, koja su osnovali keltsko-ligurski Taurini. Pretpostavlja se da se grad Taurasia, čiji su stanovnici pružili trodnevni otpor Hanibalovoj vojsci (218. pr. Kr.), nalazio na mjestu današnjega Torina. Za vladavine Oktavijana (I. st. pr. Kr. – I. st.) bila je utemeljena rimska kolonija Julia Augusta Taurinorum. Od 569. god. bio je sjedište jednog od langobardskih vojvoda, koji je povremeno nosio i naslov kralja Langobarda (do 712). U karolinško doba Torinom su vladali franački grofovi (od 773), a poslije se (od XII. st. uređena je gradska komuna) nalazio pod vlašću Hohenstaufovaca, komune Asti i Anžuvinaca te od XIII. st. savojske vladarske dinastije. Godine 1561. postao je rezidencija savojskoga vojvode. U razdoblju 1720–1861 (s prekidima) bio je glavni grad Kraljevstva Sardinije. Revolucionarna francuska vojska zauzela ga je 1798., Austrijanci i Rusi 1799., a Napoleon 1800. Nakon Bečkoga kongresa (1815) bio je vraćen zajedno s Pijemontom savojskoj dinastiji. Od 1848. do 1860. bio je središte talijanskoga pokreta za ujedinjenje te je 1861–65. bio prvi glavni grad Kraljevine Italije. Potkraj XIX. i u XX. st. kao veliko industrijsko središte Torino je imao važnu ulogu u talijanskom radničkom i antifašističkom pokretu. Nakon kapitulacije Italije 1943. u gradu se razvio jak pokret otpora, te su ga u sukobu s njemačkom vojskom oslobodili talijanski partizani 1945.

Citiranje:

Torino. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/torino>.