Tomašić, Stanko, hrvatski književnik i novinar (Novi Vinodolski, 5. X. 1893 – Karlovac, 15. X. 1963). Gimnaziju završio u Karlovcu. Borio se na drinskom bojištu u I. svjetskom ratu, 1915. bio je optužen za veleizdaju pa je proveo godinu i pol u zatvoru u Zagrebu, nakon čega se vratio na ratište. Radio je kao profesionalni novinar, a pisao je pjesme, pripovijetke, romane, feljtone i drame. Njegova je lirika pejzažne tematike, sumornih tonova i pod utjecajima V. Vidrića, V. Nazora i S. S. Kranjčevića (Pesme, 1919; Tri poema, 1926). »Kino novela« Modri čovek (1921) kratka je lirska proza s dramskim i stihovanim segmentima, u kojoj tematizira ratna iskustva. Zatvorsko iskustvo opisao je u pripovijesti Crveni paragraf (1924–25), a zapise s ratišta i iz bolnice u knjizi Crni vrh (1930). Feljtonistički talent pokazao je u memoarskoj knjizi Tragikomedije slobodnog pera (1931), a realistički, socijalno angažiran prikaz zagrebačkih viših klasa dao je u romanu Salon milostive Kle (1930). Feljtone je skupio u knjizi Kroz grbave ulice (1919), a napisao je i televizijsku dramu Legenda o Karasu (1974).
