Basara, Svetislav

Basara, Svetislav, srpski književnik (Bajina Bašta, 21. XII. 1953). Prozaik i esejist, najistaknutiji predstavnik postmodernizma u srpskoj prozi. Usredotočen na alternativne oblike strukturiranja narativnoga materijala, razvio je specifične pripovjedne strategije, koje su postupno postale opća mjesta njegovih proza, među ostalima, metatekstualnost, intertekstualnost, varijabilnost likova, fragmentiranost, nepostojan identitet pripovjedača (Priče u nestajanju, 1982; Peking by night, 1985; Napuklo ogledalo, 1986; Na ivici, 1987; Fama o biciklistima, 1988; Na Gralovom tragu, 1990; Mongolski bedeker, 1992). Antimimetičku koncepciju pripovijedanja usavršio je u romanu Uspon i pad Parkinsonove bolesti (2006), uspjelu primjeru historiografske metafikcije u najnovijoj srpskoj prozi. U novijim romanima preispituje i snažno demistificira ustaljena tumačenja srpske nacionalne povijesti (Dnevnik Marte Koen, 2008; Početak bune protiv dahija, 2010; Mein Kampf, 2011; Dugovečnost, 2012; Gnusoba, 2013; Anđeo atentata, 2015; Andrićeva lestvica užasa, 2016). Prema motivima pripovijedaka Radoja Domanovića objavio je dramu Nova Stradija (2009). Prepiska s Miljenkom Jergovićem tiskana je u knjigama Tušta i tma (2014) i Drugi krug (2015). Eseje i novinske kolumne sabrao je u izdanju Pušači crvenog bana (2017). Zagovarajući književnost kao mogućnost drukčijega svijeta od onog vjerojatnoga i nužnoga, u skladu s nesigurnošću i relativizmom suvremene epohe, profilirao se kao odgovoran i prodoran glas srpske kulturne postmoderne.

Basara, Svetislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6122>.