struka(e):

teorija javnoga izbora, grana ekonomske i političke znanosti što proučava načine na koje države donose odluke od javnoga interesa (npr. visina poreza, razina javne potrošnje i različiti oblici transfera stanovništvu). Temelji se na pretpostavci da ljudi biraju u skladu s ekonomskom oskudicom utemeljenom na marginalnoj korisnosti. Politički akteri, slično onima na tržištu, trebaju usporediti želju za korištenjem određenih kolektivnih dobara i mogućnosti ekonomije da ta dobra pribavi. Iz toga proizlazi da su glasači i političari dio procesa javnoga izbora, u kojem na temelju političkoga i izbornoga sustava sudjeluju u procesu donošenja javnih odluka. Na temelju toga odnosa moguće je mnoštvo individualnih preferencija pretočiti u samo jednu kolektivnu odluku (o izgradnji nuklearne centrale, borbi protiv globalnoga zatopljenja, izgradnji bolnica i drugih javnih prostora i dr.). Kolektivne odluke nastale javnim izborom mogu rezultirati: štetnim rezultatima (u kojima su svi akteri na gubitku), redistributivnim rezultatima (jedna skupina aktera je na dobitku, a druga na gubitku) te tzv. Paretovim poboljšanjem (djelovanje poboljšava stanje svih aktera). Kolektivna se odluka može donijeti na različite načine. Konsenzualnim odlučivanjem svi će akteri biti na dobitku, no troškovi uvažavanja svih mišljenja bit će veliki, a procedura donošenja odluka presložena te taj način često dovodi do održanja statusa quo. Kako bi se to izbjeglo, velik se broj odluka donosi pravilom većine, koje pogoduje brzom određivanju preferencija. Pritom, međutim, postoji opasnost od tzv. tiranije većine, gdje je manjina uvijek nadglasana a njezini se interesi ne uvažavaju, te opasnost od tzv. cikličkoga glasovanja pri kojem nijedan izbor ne može osigurati većinu. Teorijom javnoga izbora bavili su se, među ostalima, J. Schumpeter, A. Downs, Duncan Black, M. L. Olson, G. Tullock, K. Arrow te J. M. Buchanan, koji se smatra njezinim utemeljiteljem.

Citiranje:

teorija javnoga izbora. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/teorija-javnoga-izbora>.