Teodor II. Duka Laskaris (grčki Θεóδωρος Δoύϰας Λάσϰαρις, Theódōros Doúkas Láskaris, latinizirano Theodorus Ducas Lascaris), bizantski car od 1254 (?, 1221. ili 1222 – Nikeja, 16. VIII. 1258). Sin Ivana III. Duke Vataca i Irene, kćeri Teodora I. God. 1255. i 1256. porazio je Bugare te je ponovno za Carstvo osvojio Traciju. Protegnuo je vlast na Drač i Serviju na štetu suparnika, epirskoga despota Mihaela II. (1256). U unutarnjoj politici oslanjao se na pripadnike srednjega staleža, što ga je dovelo u sukob s plemstvom. Bio je vrlo obrazovan te je stekao glas kao autor retoričkih, filozofskih i teoloških spisa, no pisao je i satire te crkvene pjesme. Osobito su značajna njegova pisma u kojima je izrazio osjećaj pripadnosti i divljenje prema helenističkoj kulturi, nastojeći spojiti antičke i bizantske književne vrijednosti; pisma sadrže i mnogobrojne podatke o onodobnim političkim događajima.