Telemann [te:'ləman], Georg Philipp, njemački skladatelj (Magdeburg, 14. III. 1681 – Hamburg, 25. VI. 1767). Jedan od najznačajnijih skladatelja svojega doba. Zarana je započeo učiti pjevanje i osnove kompozicije, te sviranje orgulja, violine, blokflaute i citre. Kao 12-godišnjak počeo je skladati arije, motete i manja instrumentalna djela. Godine 1701. započeo je u Leipzigu studirati pravo, no narudžbe skladbi za grad i crkvu sv. Tome prevagnule su u odluci da se konačno posveti glazbi. Zaposlio se kao glazbeni ravnatelj u Operi, komponirao opere i sam povremeno nastupao kao pjevač, a uz to je postao i orguljašem u Neukirche. U razdoblju od 1705. do 1721. promijenio je nekoliko zaposlenja, uglavnom na kneževskim dvorovima u Šleskoj, Saskoj, u Frankfurtu, gdje je 1712. oživio djelovanje tamošnjega glazbenoga društva (Collegium musicum) i organizirao koncerte. Od 1721. započeo je svoje doživotno djelovanje u Hamburgu, s više zaposlenja: kao kantor u latinskoj školi Johanneum i glazbeni ravnatelj u pet glavnih crkava, za koje je morao redovito skladati po dvije kantate svake nedjelje i pasiju za korizmu, glazbene brojeve za mnogobrojne gradske svečanosti, tzv. kapetansku glazbu – oratorij i serenadu za svečano veličanje gradskoga vojnog zapovjednika, a bio je odgovoran i za poduku đaka u pjevanju, glazbenoj teoriji i povijesti glazbe. Uz to je organizirao tjedne javne koncerte tijekom zime, a od 1722. do 1738. bio je ravnatelj tamošnje Opere (Gänsemarktoper), gdje je organizirao izvedbu i vlastitih opernih djela. Kratko je vrijeme bio i kapelnik na dvoru u Bayreuthu (tzv. glazbenik »izvan kuće«), bio je aktivan i u hamburškom Patriotskom društvu, koje se brinulo za intelektualni napredak grada, a pokrenuo je i vlastitu izdavačku kuću u kojoj je objavljivao svoje skladbe. Također je pokrenuo prvi njemački glazbeni časopis (Der getreue Music-Meister), u kojem je objavljivao skladbe za kućno muziciranje.
Skladao je najmanje 20 potpunih godišnjih ciklusa crkvenih skladbi (oko 1700 kantata, 46 pasija, 36 oratorija za »kapetansku glazbu«, svjetovne oratorije, mise i dr.), tridesetak opera (samo ih je 9 sačuvano) i stotinjak popijevaka, 125 orkestralnih suita, 125 koncerata (za jednog do četiri solista ili samo za orkestar), oko 500 komornih skladbi, uglavnom namijenjenih kućnomu muziciranju, a bavio se i glazbenom teorijom. Telemann je, kao jedan od najplodnijih njemačkih skladatelja, bio utjecajan na području organizacije glazbenoga života, a svoja je djela prilagođivao i u pogledu stila, no u prvoj polovici XVIII. st. bio je vodeći predstavnik zrelobaroknoga stila tzv. njemačkoga miješanog ukusa, u kojem je stopio francuske, talijanske i poljske značajke. Uz R. Keisera najznačajniji je skladatelj opera na njemačkom jeziku u prvoj polovici XVIII. st.
