Tatarkiewicz [~k’e'v’ič], Władysław, poljski filozof i estetičar (Varšava, 3. IV. 1886 – Varšava, 4. IV. 1980). Diplomirao filozofiju i antropologiju na Sveučilištu u Varšavi, na kojem je 1923–61. predavao povijest filozofije, estetiku i etiku. Tatarkiewicz je pripadao Lavovsko-varšavskoj filozofskoj školi; bavio se pitanjima istine i objektivnosti, semantičkom analizom pojma sreće, razvojem značenja pojmova umjetnost, lijepo, forma, stvaralaštvo, oponašanje i estetski doživljaj; u povijesti estetike razlučio koncept implicitne estetike koja se odnosi na estetička gledišta implicirana u umjetničkom djelu (izvjestan broj načela koje umjetničko djelo uključuje u sebi) od eksplicitne (kauzalno-genetičke) estetike koja se odnosi na sustavno teoretiziranje. Bio je član Poljske akademije znanosti i Poljske akademije umjetnosti. Glavna djela: Povijest filozofije (Historia filozofii, I–II, 1931), O sreći (O szczęściu, 1947), Povijest estetike (Historia estetyki, I–III, 1960–67).
