Tarr [tαr:], Béla, madžarski filmski redatelj (Pečuh, 21. VII. 1955). Sudjelovao u radu filmskog udruženja Balázs Béla Stúdió te studirao filmsku režiju na Színház-és Filmművészeti Egyetem u Budimpešti. Prvi cjelovečernji film Obiteljsko gnijezdo (Családi tűzfészek) režirao je 1979. Taj film sa sljedećim dvama, Autsajder (Szabadgyalog, 1980) i Ljudi iz radničkih baraka (Panelkapcsolat, 1982), čini tzv. socijalnu trilogiju, u kojoj je dokumentarističkim stilom karakterističnim za tzv. budimpeštansku školu redatelja predočio svakodnevicu običnih ljudi. Poetičku prekretnicu najavio je komornom dramom Almanah jeseni (Őszi almanach, 1984) o egzistencijalističkim previranjima više podstanara. Uslijedili su slični filmovi metafizičkih inklinacija i opće teme moralnoga rasapa (scenaristička suradnja s madžarskim književnikom Lászlóm Krasznahorkaijem), obilježeni kronikalnom fabulom, dugim kadrovima, usporenim tempom i čestom uporabom crno-bijele fotografije: Prokletstvo (Kárhozat, 1988), Sotonski tango (Sátántangó, 1994), u trajanju od sedam i pol sati, u kojem prosede nadograđuje višestrukom perspektivom i cikličkom naracijom, potom oni u korežiji sa suprugom, montažerkom Ágnes Hranitzky Werckmeisterove harmonije (Werckmeister harmóniák, 2000; prema romanu Melankolija otpora), Čovjek iz Londona (A Londoni férfi, 2007) i Torinski konj (A torinói ló, 2011), u 30 kadrova, vrhunac zaokupljenosti postupkom ponavljanja temeljno istih situacija i prizora, kao i dočaravanju ugođaja tjeskobe i beznađa. Povukao se iz filmske režije 2011.
