Tanabe Hajime, japanski filozof (Tokyo, 3. II. 1885 – Maebashi, 29. IV. 1962). Diplomirao matematiku i filozofiju u Tokyju. Bio je profesor filozofije znanosti na Steučilištu u Tokyju od 1913. te u Kyotu od 1916. Tanabeova je filozofija istočni oblik religijske filozofije, ograničene na gledište logike i relativnosti povijesnoga svijeta. Njegova je »logika apsolutnoga posredovanja« uobličena pod Hegelovim utjecajem. Baštineći budistički nauk, nastojao je kršćanstvo i marksizam uklopiti u znanstveno mišljenje. Sa Satomijem Takashijem razvio je logiku vrsta, koja za njega predstavlja društveno-ontologijski problem, jer je vrsta u suprotnosti s pojedinačnim (ko) i rodom (rui), tj. vrsta je posebno (tokushu) u suprotnosti s pojedinačnim (kobutsu) i općim (fuhen). Unutar praktične socijalne filozofije, »vrsta« se odnosi na etnički narod ili nacionalnu državu, koja je u suprotnosti s pojedinim ljudskim bićem i univerzalnom ljudskom rasom. Završnu fazu svoje filozofske misli Tanabe je dao u djelu Filozofija kao etika metanoje (Zangedō to shite no tetsugaku, 1946), gdje samosvijest izjednačuje s apsolutnim ništavilom, tj. filozofiranje je moguće samo ako se odbace filozofske metode.