Talvio [tα'lviɔ], Maila (pravo ime Maria Mikkola, rođena Winter), finska književnica (Hartola, 17. X. 1871 – Helsinki, 6. I. 1951). Odrastala na selu u skromnim prilikama kao pastorova kći; izobrazbu stekla u Školi za djevojke u Helsinkiju. Udajom za jezikoslovca i slavista J. J. Mikkolu (1893) ušla je u helsinške književne krugove. Politički se zauzimala za finsku neovisnost. U ranim je djelima idealizirala seljaka, seoski život i jednostavne životne vrjednote, npr. u zbirci pripovijedaka Haapaniemova ljuljačka (Haapaniemi keinu, 1895), romanu Viđeno i znano (Nähtyä ja tunnettua, 1896) i u pripovijesti o mladoj ženi, Aili (1897). U romanima iz gradske sredine, npr. Dvije ljubavi (Kaksi rakkautta, 1898), isticala je društvene i moralne mane, kao npr. u tragičnoj obiteljskoj pripovijesti Pimeänpirttina propast (Pimeänpirtin hävitys, 1901). U romanu Djeca Ninive (Niniven lapset, 1915) razvila je temu o iskvarenosti Finaca pod utjecajem bogatstva i veza sa švedskim društvom. Zapamćena je najviše po romanima iz finske povijesti, od kojih je najpoznatija trilogija o Helsinkiju Kći Baltika (Itämeren tytär, 1929–36).
