Barka, Vasyl’

Barka [ba'~], Vasyl’ (pravo prezime Očeret), ukrajinski književnik (Solonicja, danas Poltavska oblast, 16. VII. 1908Liberty, New York, SAD, 11. IV. 2003). Pjesnik, prozaik, esejist, književni znanstvenik i prevoditelj. U pjesništvu mu se prepleću elementi različitih stilskih škola i smjerova. U njegovu su stvaralaštvu vrlo zastupani religijski, folklorni i mitološki motivi, što stvara »harmoniju zemaljskoga i nadzemaljskoga«, podsjećajući na Skovorodinu filozofiju. U Ukrajini su mu izdane prve dvije pjesničke zbirke: Putovi (Šljahy, 1930) i Cehovi (Cehy, 1932), u Njemačkoj sljedeće dvije: Apostoli (Apostoly, 1946) i Bijeli svijet (Bilyj svit, 1947), a zatim je objavljivao u Americi, i to roman u stihovima u četiri knjige Svjedok sunca šestokrilih (Svidok dlja soncja šestykrylyh, 1981), dva epska romana o namjerno izazvanoj gladi u Ukrajini 1932–33: Raj (1953) i Žuti knez (Žovtyj knjaz’, 1963) te posebno važnu zbirku pjesama Ocean (Okean, I–II, 1959–79), o suprotstavljenosti zemaljskoga i duhovnoga u čovjeku, o jedinstvu čovjeka i prirode. Od početka 1990-ih knjige mu se ponovno objavljuju u Ukrajini: treći svezak pjesničke zbirke Ocean (1992), roman Pokajnik i ključevi Zemlje (Spokutnyk i ključi zemli, 1992), epska poema Stepa sudnjega dana (Sudnyj step, 1992), drama u stihovima Kavkaz (I–II, 1993) i dr. Pisao na ukrajinskom, engleskom i francuskom jeziku.

Barka, Vasyl’. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5960>.