superficies

superficies [superfi'ci·es] (lat.), u rim. pravu, nasljedivo i otuđivo pravo korištenja zgrade podignute na tuđem zemljištu. Kao stvarno pravo na tuđoj stvari (ius in re aliena) imalo je vrlo širok opseg: superficijar zapravo izvršava sva vlasnička prava na takvoj zgradi, a jedina je obveza prema vlasniku plaćanje godišnje naknade (solarium). Razvilo se iz potrebe da se na neki način uskladi rim. načelo da sve što se na nekretnini sagradi pripada njezinu vlasniku (superficies solo cedit) i potreba podizanja te korištenja poslovnih i sličnih zgrada na tuđem zemljištu. S vremenom je rok na koji je moglo trajati navedeno pravo produžen na čak 99 godina, a pravna zaštita superficijara uređena je analogno zaštiti vlasništva. Rimsko uređenje superficies utjecalo je na uređenje prava građenja u suvremenim građanskopravnim sustavima.