Strauss, Richard

ilustracija
STRAUSS, Richard
ilustracija1ilustracija2

Strauss [štrạus], Richard, njemački skladatelj i dirigent (München, 11. VI. 1864Garmisch-Partenkirchen, 8. IX. 1949). Čudo od djeteta, rano je dobio poduku iz kompozicije kod Friedricha Wilhelma Meyera. Pošto je njegov talent zapazio F. von Bülow, razvio je dirigentsku karijeru najprije kao njegov pomoćnik, a zatim samostalno, kao dvorski i operni dirigent u Meiningenu, Weimaru, Münchenu te najvećim dijelom u Berlinu (1898–1918) i Beču. Međunarodni dirigentski uspjeh, poglavito na području opere, te skladateljska afirmacija simfonijskim pjesmama nastalima 1890-ih omogućili su mu da se, kao vodeći njemački skladatelj nakon R. Wagnera, ponajprije posveti skladanju velikoga broja opera. Svojim umjetničkim kredom Strauss se udaljio od metafizičkih poetika Wagnera i G. Mahlera, te ga, uz snažno izvanglazbeno nadahnuće, ponajprije obilježava sklonost vitalizmu baštinjenom od F. Nietzschea i autobiografičnosti na granici samoironije. Nakon ranih komornih i orkestralnih skladbi pod utjecajem J. Brahmsa i solo pjesama (koje je skladao cijeli život), Strauss je osobito obilježio formu simfonijske pjesme u djelima Don Juan (1888), Smrt i preobraženje (Tod und Verklärung, 1889), Vragolije Tilla Eulenspiegela (Till Eulenspiegel’s Lustige Streiche, 1895) i Don Quixote (1897). Te skladbe odlikuje slobodna obradba forme vođena izvanglazbenim programom, složene harmonije i, kao najvažnije i najdalekosežnije, briljantan instrumentacijski tretman velikoga simfonijskog orkestra. Samosvojnost u žanru opere stekao je djelima Salome (1905) i Elektra (1909), koja su libretističkim zalaženjem u ekstremna psihička stanja te izrazito disonantno obilježenim harmonijskim jezikom dospjela do ruba tonalitetnosti i artikulirala glazbeni ekspresionizam. Zbog toga se općenito smatra da je zaokretom u neoklasicizam i eklekticizam u sljedećoj operi, Kavaliru s ružom (Der Rosenkavalier, 1911), smještenoj u galantni Beč XVIII. stoljeća, otpočelo neujednačeno razdoblje Straussova stvaralaštva, u kojem nije dao ništa skladateljski novo, poprimajući postupno anakronistička obilježja. Suradnju s libretistom H. von Hofmannstahlom, započetom na Elektri, Strauss je i u kasnijim operama nastavio te je, unatoč tomu što je njegov glazbeni izraz ostao kasnoromantički, i dalje razvijao neka modernistička obilježja poput persiflaže (katkad i povijesnih) stilova ili poigravanja s banalnošću i parodijom. Pred kraj života vratio se instrumentalnoj, komornoj zvukovnosti u, za njega krajnje netipičnim, Metamorfozama za 23 gudaća instrumenta.

Strauss, Richard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58361>.